Antropocen
Ovaj esej nudi socijalističku feminističku postkolonijalnu interpretaciju pojma antropocen kakav se koristi u novijoj ekokritici. U osporavanju krutoga pozicioniranja čovječanstva nad Prirodom, rad se oslanja na marksističku psihoanalitičku teoriju ne–identiteta Theodora Adorna (1973) i Julije Kristeve (1973, 1977, 1978). Donoseći ekofeministički doprinos novom području ekoloških humanističkih znanosti, kritički se bavi perspektivom istaknutog američkog znanstvenika Timothyja Mortona (2012). Uz to, sugerira se da socijalistička feministička postkolonijalna politika ekofeminizma dovodi u pitanje neizbježnu univerzalnost antropocena, gradeći Zemljinu demokraciju (Earth Democracy) epistemologijama skrbi (epistemologies of care). Zaključeno je da razumijevanje pojma antropocen, fenomena koji je duboko rodan, zahtijeva više od razmišljanja u »dubinskom geološkom vremenu« (deep geological time). U konačnici, svaka ekološka svijest zahtijevat će sposobnost razmišljanja u »dubinskom libidinalnom vremenu« (deep libidinal time).
More...