We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Democratic changes at the beginning of new century marked the new reform directions in the social welfare system with aim to overcome the problems inherited from the previous period − the extreme centralization of the system, high rates of institutionalization, lack of community-based services and the passive position of the beneficiaries in the social welfare system. Therefore, the recognition of deinstitutionalization as one of the basic directions of social welfare reform coincided with these changes. EU integration process of the Republic of Serbia has further enforced and accelerated the incorporation of international standards into national legislation, creating a legal framework for combating discrimination and respect for human rights of people with intellectual and mental disabilities. However, as the medical model of disability was the dominant paradigm for a long time and deeply rooted into social protection system, professionals and policy for persons with disabilities, the positioning from institutional toward care and protection in community has been going on very slow. Despite the existence of formal commitment to transform the system, the process of deinstitutionalization of people with intellectual and mental disabilities in Serbia has not been performed in accordance with the basic requirements which are essential for the success of the process and exercise of the rights of these people. This paper analyzes the extent to which current organization of social protection system is in accordance with the basic principles of deinstitutionalization that are prerequisites for the realization of the rights of the people with intellectual and mental disabilities in accordance with international and national standards.
More...
Svako ljudsko biće samim svojim rođenjem stiče određena nedjeljiva, univerzalna i neotuđiva ljudska prava, a poštivanje i zaštita ovih prava regulišu se ustavima i zakonima svake pojedinačne države. Kroz historiju, a i danas, zakoni i njihovo provođenje bili su podložni volji većine, te su se donosili prioritetno, prema jasno vidljivim potrebama društva, da bi definisali odnose koji nastaju između pripadnika i pripadnica većinskih grupa, i koji su smatrani društveno korisnim i opravdanim u trenutku donošenja zakona. Na ovaj način zakonski je regulisana nejednakost pojedinih društvenih grupa koje su zbog svojih specifičnih svojstava diskriminisane, te im se krše pojedina ljudska prava, pa tako i LGBT osoba.
More...
Kada smo u decembru 2011. objavili prvo izdanje Čitanke lezbejskih i gej ljudskih prava nismo se mogli ni nadati da ćemo podijeliti više od hiljadu knjiga u samo pet mjeseci. Bio je to jedan od prvih izdavačkih poduhvata Sarajevskog otvorenog centra u oblasti LGBT prava, koji je nastao uz veliku podršku autora_ica iz Hrvatske i Srbije. Naša Čitanka je inspirisana sličnom publikacijom koju naša sestrinska organizacija Labris iz Beograda već nekoliko godina objavljuje. Želimo im se još jednom zahvaliti na nadahnuću. Naročito nam je drago što su mnogi mladi ljudi koji propituju svoju seksualnost i identitete, njihovi prijatelji i roditelji, predstavnici_e institucija i “obični građani” odlično reagovali_e na ovu publikaciju. Shvatili smo tada da drugo izdanje ne može dugo čekati.
More...
Razvoj ljudskih prava u Bosni i Hercegovini nemoguće je pratiti van konteksta države u čijem je sastavu bila, bivše Jugoslavije, te okruženja u kojem se ona trenutno nalazi; događaja kroz koje je prošla i utjecaja iz vana. U tom smislu, nemoguće je analizirati prava seksualnih i rodnih manjina bez ovih okvira koji su postavljeni jer su ti faktori neminovno utjecali na stvaranje, kršenje, borbu ili ostvarivanje prava seksualnih i rodnih manjina. Bosna i Hercegovina, da li svjesno ili ne, ostvarivanje određenih prava nije branila. Jedno od tih je i pravo na slobodu udruživanja koje je omogućilo i prvo aktivističko djelovanje. Promjena uslova od minimalno 30 članova na minimalno 3, stvorilo je uslove i za formalno stvaranje prvog udruženja za borbu za LGBT prava – Udrženja Q. Dalje su slijedili i drugi primjeri.
More...
Seksualna orijentacija je jedna od četiri komponente seksualnosti. Preostale tri komponente su: biološki spol, rodni identitet (biti muško ili žensko ili nešto treće u psihološkom smislu), i društvena rodna uloga (društveno propisane norme ponašanja za pripadnice/ke ženskog ili muškog spola). Seksualna orijentacija uobičajeno se definiše kao obrazac emotivne i seksualne privlačnosti prema osobama određenog spola (Franceour 1995, Frankowski 2004, Štulhofer 2004). U teorijskom smislu, seksualna orijentacija obuhvata tri dimenzije: seksualno ponašanje (spol seksualnih partnerki/partnera), prostor privlačnosti (spol osoba za koje pokazujemo emotivni ili erotski interes) i seksualne fantazije, a treću dimenziju čini seksualni identitet (samoodređenje, odnosno na- čin na koji pojedinka/pojedinac definiše vlastitu seksualnu opredjeljenost) (Franceour 1995, Frankowski 2004, Štulhofer 2004).
More...
Da bi se dao cjelokupan pregled feminističkih pokreta i teorija, bilo bi potrebno mnogo više prostora nego što je ovdje ponuđeno. Međutim, to možda i nije izvodivo jer se na našim prostorima teoretičari/ke u najvećoj mjeri oslanjaju na zapadnu teorijsku misao što je samo po sebi ograničavajuće. Imajući na umu da ću svakako izostaviti neke od značajnih teoretičara/ki i da će mi neki od ključnih momenata promaći u ovom kratkom pregledu, želim unaprijed ovaj tekst okarakterizirati kao opći i sažeti uvod u pojam i razvoj feminizma(ama) te naglasiti da će predstaviti tek osnovne postavke za dalje izučavanje ovog složenog i višeslojnog fenomena. Predstavit ću hronološki pregled razvoja feminizma: tri vala feminizma i njihove najznačajnije pokretače/ice te teorijska djela koja su izrodila. Započet ću situiranjem samog pojma i razmatranjem nekih od najznačajnijih koncepata koji se konstantno problematiziraju kroz historiju, a završiti neodvojivom vezom feminizama i, primarno, gej i lezbejske teorije, a kasnije i queer teorije.
More...
Diskriminaciju ljudi nehetero seksualne orijentacije i “drugačijih” rodnih identiteta možemo pratiti već stoljećima. Od ranog srednjeg vijeka mržnja prema ljudima koji nisu heteroseksualne orijentacije počinje da se institucionalizira, primarno kroz crkvene strukture. Počinju progoni homoseksualaca, lažne optužbe za homoseksualnost (koja se tada nazivala sodomija) u svrhe postizanja političkih ili drugih ciljeva. Jedan od primjera jeste red templara koji je cijeli uništen upravo po ovim osnovama. Iako je homoseksualnost bila nešto što se aktivno pokušavalo iskorijeniti, služila je i kao sredstvo za ucjene, klevete i optužbe. Tokom stoljeća koja su uslijedila, osobe optužene za homoseksualnost bile su u sadašnjim evropskim zemljama podvrgavane kaznama kao što su utapanje, davljenje, odrubljivanje glave, kastriranje, vješanje, spaljivanje i slično (Mondimore 2003: 187). Iako su dolaskom prosvjetiteljstva ovakve kazne znatno smanjene, počinju se pojavljivati kvazimedicinske i kvazinaučne teorije o degeneracijama i iznalaziti raznorazna opravdanja za formalnu kriminalizaciju homoseksualnosti (Mondimore 2003: 187). Tokom dvadesetog stoljeća homoseksualnost je bila kriminalizirana u skoro svim zemljama, i povlačila je za sobom dugotrajne i stroge kazne.
More...
Interspolne osobe su ranjive na diskriminaciju i zloupotrebu u svim sferama života. Njihova nevidljivost i opći nedostatak znanja o problemima interspolnih osoba može rezultirati nekažnjivim diskriminatornim djelima zbog nepostojanja konkretnih garancija zaštite od diskriminacije. Dan Christian Ghattas navodi da “u svim zemljama koje je ispitivao [u svojoj studiji], interspolnost se tretira kao tabu, a interspolne osobe se susreću sa predrasudama. (...) Njihova iskustva obuhvataju niz oblika diskriminacije, od strukturalne do verbalne, pa sve do fizičkog nasilja i situacija prijetećih po život”. Počinitelji ih obično diskriminiraju po osnovu onoga što oni percipiraju kao rodni nekonformizam interspolne osobe, u ponašanju ili izgledu ili u oba ta aspekta. Homofobija također nije isključena jer je i dalje niska svijest o interspolnim osobama. Vidljive fizičke razlike kao što su androginost ili spolne karakteristike koje se obično pripisuju spolu za koji se smatra da je suprotan onom koji je određen pri rođenju (npr. razvoj grudi kod muškaraca) mogu se koristiti kao izgovor za maltretiranje i isključivanje u školama, kao i za slabu zaposlenost i odbacivanje kasnije u životu. Pored toga, interspolne osobe mogu biti izložene govoru mržnje i/ili fizičkom nasilju “u slučajevima kada otkriju svoj interspolni status ili kada njihovo ponašanje i/ili vanjski izgled ne odgovaraju stereotipnim idejama o muškim i ženskim normama”.
More...
Do sada je bilo malo predmeta na sudovima zbog kršenja ljudskih prava interspolnih osoba.Vjerovatno je razlog to što bi se u brojnim slučajevima tužili roditelji (ili zakonski staratelji) jer su oni pristajali na hirurške intervencije, a ne institucije ili osobe koje su taj zahvat izvršile. Ipak, postoji određena sudska praksa i ona je veoma važna.
More...
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva. Svakome pripadaju sva prava i slobode (...) bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti. - Opća deklaracija o ljudskim pravima, članak 1. i članak 2.
More...
Ratifikacijom Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava 12. Jula 2002. godine država Bosna i Hercegovina se obavezala da će svim licima pod njenom jurisdikcijom osigurati sva ljudska prava i osnovne slobode sadržane u Konvenciji i protokolima uz nju. Ova obaveza države Bosne i Hercegovine podrazumijeva naravno i zaštitu ljudskih prava za sve pojedince pod njenom jurisdikcijom, bez obzira na to kojim društvenim sferama ili oblicima organiziranja pripadaju. To znači da pored svih onih ljudskih prava koja se jednako odnose na sve pojedince pripadnike bosanskohercegovačkog društva postoje i oblasti djelovanja koje po svojoj prirodi ne omogućavaju takvu jedinstvenu primjenu i zaštitu ljudskih prava. Jedna od takvih kategorija svakako su ljudska prava u oružanim snagama. Naime, pojedinci pripadnici oružanih snaga imaju sa jedne strane sva prava i osnovne slobode iz Evropske konvencije ali, sa druge strane, usljed specifične prirode i karaktera profesije koju obavljaju nužno imaju i brojna ograničenja tih ljudskih prava. Normalno je predpostaviti da se u Oružanim snagama BiH, s obzirom na visok stepen subordinacije i centralizacije te funkcije, neće moći osigurati sva ona ljudska prava koja su karakteristična za pripadnike u različitim oblicima civilnih djelatnosti. Delikatnost našeg zadatka upravo je u tome da se na skladan način pomire i sintetiziraju ljudska prava koja pripadaju svim pojedincima i obaveza njihove restrikcije koja proizlazi iz karaktera vojne djelatnosti. Sukladno praksi savremenih evropskih država postoji potreba da se za pojedince i u toj sferi društvenog djelovanja osiguraju ona ljudska prava koja je moguće u tim uvjetima ostvariti a da se istovremeno, ni na koji način ne naprave zapreke uspješnom djelovanju oružanih snaga u ostvarivanju njihove odbrambene funkcije. Polazeći od navedenog, cilj istraživanja je da se u Bosni i Hercegovini takođe istraži odnos između slobode pojedinca – pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i potrebe da se uspješno ostvaruje osnovna zadaća Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ovaj zadatak posebno je suptilan zbog toga, što se prvi put u Bosni i Hercegovini uveo princip profesionalnih oružanih snaga umjesto ranije klasične vojne obaveze. Ovom prilikom svakako, imat će mo u vidu iskustva razvijenih demokratskih zemalja Evrope, koje su i u ovom smislu postigle već određene rezultate i izvršile određena istraživanja u uvjetima postojanja oružanih snaga i ljudskih prava za pojedince koji vrše tu funkciju. To znači, da će biti tretirane uglavnom one oblasti ljudskih prava koje su već istražene u evropskim državama u namjeri da se ukaže na specifičnosti i posebnosti naše situacije. Najmarkantnija specifičnost naše situacije u ovoj oblasti jeste da se oružane snage ne spominju u Ustavu Bosne i Hercegovine (Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH) nego u Aneksu 2 tog Sporazuma. Svakako da će predstojeće ustavne promjene dovesti i do ustavnog normiranja oružanih snaga. Međutim, ovo istraživanje bit će usmjereno na sadašnje stanje, bez obzira na okolnost što se u Daytonskom mirovnom sporazumu razdvaja implementacija vojnog dijela mirovnog sporazuma od tzv. civilne implementacije toga Sporazuma i postojanja Visokog predstavnika međunarodne zajednice koji je zadužen za tu oblast prema Aneksu 10 Daytonskog mirovnog sporazuma.
More...
U današnjem digitalnom dobu, sloboda izražavanja na internetu predstavlja ključni element demokratskog društva, omogućavajući široku participaciju i razmjenu ideja. Međutim, ova sloboda često se zloupotrebljava za širenje govora mržnje i online nasilja, posebno prema ranjivim društvenim grupama kao što su LGBTIQ+ osobe. Bosna i Hercegovina suočava se sa izazovima nedovoljne zaštite LGBTIQ+ zajednice od online nasilja i govora mržnje, što se dodatno komplicira fragmentiranim, neprilagođenim i nejasnim zakonodavnim okvirom, uključujući neadekvatnu provedbu navedenog, kao i nedostatkom efikasnih institucionalnih odgovora.
More...
In today’s digital age, freedom of expression on the Internet is a key element of a democratic society, allowing for broad participation and exchange of ideas. However, this freedom is often abused to spread hate speech and online violence, especially towards vulnerable social groups such as LGBTIQ+ persons. Bosnia and Herzegovina faces the challenges of insufficient protection of the LGBTIQ+ community from online violence and hate speech, which is further complicated by a fragmented, maladaptive and unclear legislative framework, including inadequate implementation of the above, as well as a lack of effective institutional responses.
More...
Govor mržnje, kao manifestacija netolerancije i preteča nasilja, predstavlja značajan izazov kako društvenoj koheziji tako i načelima demokratskog upravljanja i demokratskog, tolerantnog i savremenog društva uopšte. Regulacija govora mržnje postavlja složena pravna (i etička) pitanja, balansirajući između zaštite javnog reda i dostojanstva pojedinca i temeljnog prava na slobodu izražavanja. U Republici Srpskoj zakonski okvir koji (u određenoj mjeri) regulira „govor mržnje“ uveden je sa novim Krivičnim zakonikom Republike Srpske 2017. godine (u daljem tekstu: KZ RS).1 Navedeni okvir prvenstveno je sadržan u članu 359. KZ RS koji predviđa krivično djelo Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje. Ova odredba ima za cilj suzbijanje izražavanja koja podstiču nasilje i mržnju na temelju nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, spola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih (zaštićenih) osobina. Predmet ove analize jeste upravo teorijski i praktični pogled na član 359. KZ RS, odnosno ispitivanje njegovog opsega, primjene i učinkovitosti (djelotvornosti) unutar pravnog okvira Republike Srpske.
More...
The legislative act is known as the EU Law Enforcement Directive (LED) (known also as the EU Police Directive), a twin sister to the far more widely known General Data Protection Regulation – GDPR). Both GDPR and LED are part of a new EU legislative package that has significantly improved personal data protection standards. They were adopted in the spring of 2016 and have been in force since May 2018. While the General Regulation has garnered most of the attention from the expert community, governmental and non-governmental sector, the business world and the broader public concerned with individual privacy, the Law Enforcement Directive is rather specific – for both the circumstances in which it applies and from the approaches it adopts.
More...