0.00 €
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The handbook The Ombudsman Institution in Europe and Bulgaria presents the recently adopted ombudsman legislation, offers an updated review of both the general and specific aspects of the European countries’ experience, the initiatives and documents of the Council of Europe referring to the establishment by the Member States of ombudsman institutions on national, regional and local level and the cooperation between the ombudsmen of the Member States and between them and the Council of Europe, and contains information on the legal framework and the activities of the European Ombudsman as a mechanism for protecting human rights on European Union level.
More...
Over the last year, three major crises – Côte d’Ivoire, Libya and Syria – tested Europe’s ability to shape decision-making at the UN. The crisis in Côte d’Ivoire showed that China could be persuaded to support democracy and that Russia by itself lacked the leverage to hold up the Security Council indefinitely. The Libyan debate demonstrated the persistence of Western power in the UN system, even though the EU split over how to act. Ironically, although Europe was more united over Syria, this failed to translate into action as the non-Western powers reasserted themselves. Support for European positions on hu-man rights votes in the General Assembly stayed roughly level, but the EU also won important votes about gay rights and its own status as a bloc at the UN. // The picture of the UN that emerges from these events is one of an institution in flux. While the UN has recently seemed to be drifting into bloc politics, this year coalitions formed on a crisis-by-crisis basis. This may foreshadow the emergence of an increasingly multipolar UN dominated by fluid diplomatic alliances. Although it sometimes struggles to maintain its own unity, the EU now has opportunities to build coalitions of states that can deliver action on human rights and crisis management – if it can overcome its own internal divisions.
More...
The European Union (EU) is suffering a slow-motion crisis at the United Nations (UN). The problem is not a lack of internal cohesion, which has improved markedly since the nadir of the Iraq War. The problem is fading power to set the rules of the game. The EU’s members insist that the UN is central to their vision of international order and universal human rights – but the UN is increasingly being shaped by China, Russia and their allies. This paradox has come to the fore in 2008 as the EU has tried to work through the UN on Burma and Zimbabwe, yet been unable to get Security Council resolutions for action. These defeats come on top of previous setbacks for the EU at the UN in cases from Kosovo to Darfur. This is partially due to geopolitical shifts. But this report shows that the EU has also been the architect of its own misfortune. Europe has lost ground because of a reluctance to use its leverage, and a tendency to look inwards – with 1,000 coordination meetings in New York alone each year – rather than talk to others. It is also weakened by a failure to address flaws in its reputation as a leader on human rights and multilateralism. If Europe can no longer win support at the UN for international action on human rights and justice, overriding national sovereignty in extreme cases, it will have been defeated over one of its deepest convictions about international politics as a whole. This is particularly true in cases involving the Responsibility to Protect against genocide and mass atrocities, when the humanitarian consequences of inaction are most severe.
More...
Like French president Emmanuel Macron, leaders across the EU are looking for a fast, effective and humane asylum system; a system which determines quickly, but thoroughly, who needs protection; creates disincentives for people to get into boats; and manages to return those who are found not to need protection within a short period of time. || The question is how to make this happen. One place to look to for concrete inspiration is the Netherlands. There most asylum claims are decided within less than two months including appeals in a procedure fully respecting the rights of refugees. Asylum seekers are supported from the beginning by a lawyer paid for by the state and can state their claim in at least two comprehensive interviews.
More...
This paper has one simple purpose: it is an appeal to European institutions to improve their reporting on what is actually happening on Lesbos, Chios, and other Greek islands. The information that is needed to assess the implementation of the EU-Turkey agreement is straightforward and should be presented in a weekly update. The fact that this does not exist yet is troubling. It raises the possibility that European institutions do not have this information. It also suggests that the implementation of the EU-Turkey agreement is not proceeding as foreseen, and that the EU support mission to Greece resembles a vessel sailing in the dark, without instruments, without a captain, which might hit a rock at any moment.
More...
The 2008 global financial crisis resulted in economic challenges in the EU, one of which was a boom of youth unemployment. In response to the increase of youth unemployment, the EU designed the Youth Guarantee (YG), a scheme guaranteeing that every EU citizen between the ages of 15-24 who is out of employment, training and education, would receive support in finding temporary work, continuing education and practical training. With the initiation of the YG, the EU set expectations that every EU member state would implement the YG by introducing respective measures. In Bulgaria, a great portion of the YG target group are Roma youth. This publication reports on the results of research assessing the uptake of the YG among Roma youth in Bulgaria and offers recommendations to relevant stakeholders for the enhancement of such uptake.
More...
This six-volume book series titled “Refugee Crisis in International Politics” are prepared with the aim of clarifying the above-mentioned issues and enriching the content, context, and depth to the field of science. “States must protect all migrants against violence based on racism and xenophobia, exploitation, and forced labor. Migrants should not be detained without legitimate reasons or forcefully send back to their home country. States must take responsibility for and fulfill these responsibilities meticulously for refugees, asylum seekers and immigrants to be able to rebuild their lives safely against serious dangers. Sharing responsibility for global problems is fair in the 21st century”.
More...
Upon request by the LIBE committee, this study examines the reasons why the Dublin system of allocation of responsibility for asylum seekers does not work effectively from the viewpoint of Member States or asylum-seekers. It argues that as long as it is based on the use of coercion against asylum seekers, it cannot serve as an effective tool to address existing imbalances in the allocation of responsibilities among Member States. The EU is faced with two substantial challenges: first, how to prevent unsafe journeys and risks to the lives of people seeking international protection in the EU; and secondly, how to organise the distribution of related responsibilities and costs among the Member States. This study addresses these issues with recommendations aimed at resolving current practical, legal and policy problems.
More...
This publication presents the proceedings of the ConScienS Conference on Science and Society held on September 28-29, 2020. The conference is organized by the ConScienS Research Center in partnership with the Research Association for Interdisciplinary Studies (RAIS). The main theme of this conference was Pandemics and their impact on Society.
More...
Ne pišem nikakav dnevnik, nemam dobre savete za naredne dane, nikakve sudbonosne ili ohrabrujuće misli, ništa od toga. Verujem da poprilično mediokritetski prolazim kroz ovaj period: loša koncentracija, u potrazi za odgovorima, čitanje između redova, histerija, tuga, paranoja… pa novi krug. Loše spavam, loša sam i kad sam budna, ali ništa vredno pomena. Kad pogledam kako su nas sa svih strana prignječili, i nisam tako loše. Eto, da znate.
More...
Obrazovanje predstavlja ključni sektor za razvoj i napredak svakog društva. U političkom i ekonomskom diskursu Crne Gore obrazovanje dominira kao ključni resurs sveukupnog razvoja. U tom kontekstu, u posljednjoj deceniji, uloženi su intenzivni napori, uključujući i značajne resurse, kako bi se nacionalni obrazovni sistem poboljšao i modernizovao. Trajna intencija obrazovnog sistema je da podrži dalji razvoj Crne Gore kao građanske, demokratske i države socijalne pravde, utemeljene na vladavini prava i da pruži ključni doprinos ekonomskom i društvenom razvoju zemlje, naročito kroz očuvanje i dalje unapređenje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Udžbenik je i dalje vodeće nastavno sredstvo pomoću kojeg učenici/ ce stiču odgovarajuća znanja i vještine. Značaj i moć udžbenika je zaista velika jer sasvim legitimno obezbjeđuje transfer društveno poželjnih znanja, vrijednosti i obrazaca ponašanja na mlade generacije. Zato je i važno da se ravnopravnosti, tolerancija i društveno prihvatanje LGBT osoba nađu u njemu. Putem udžbenika se realizuje nastavna komunikacija. Ona se postepeno upotpunjuje drugim sredstvima i dostignućima informacione tehnologije. Možemo konstatovati da su crnogorski udžbenici, u posljednjoj deceniji, prošli kroz značajan kvalitativni razvojni put, po pitanju sadržaja, strukture, grafičke i vizuelne opreme i ukupnog vizuelnog identiteta. Svakom udžbeniku predstoji predmetni program. Iako je obrazovni sistem uglavnom centralizovan, a u kreiranje obrazovne i udžbeničke politike uključen relativno ograničen broj ljudi, s punom odgovornošću se može reći da su crnogorski predmetni programi uglavnom široko postavljeni i da autorima/ kama udžbenika pružaju dovoljno stvaralačke slobode i prostora za afirmisanje rodnog i seksualnog obrazovanja i tema neophodnih za razvijanju fleksibilne ličnosti, spremne na razumijevanje i prihvaćanje učenika/ca različitih od sebe. Drugo je pitanje što nijesu svi autori/ke iskoristili, na odgovoran i profesionalan način, datu slobodu. Sigurno je da su svi oni, u datom trenutku, pružili najbolje od sebe. Ipak, treba imati u vidu i njihova sopstvena ograničenja, limitirana znanja i iskustvo, znatnim dijelom stečena u nedemokratskom i zatvorenom političkom, pa i obrazovnom sistemu. Obrazovnu i udžbeničku politiku, u crnogorskim prilikama, ne možemo posmatrati izolovano od ukupnog političkog, društvenog i ekonomskog konteksta. Zato i možemo reći da predmetni programi i posebno predmetni udžbenici, koji ih prate, nijesu neutralni. Tematika za koju pokazujem interesovanje ovom analizom u ukupnom političkom kontekstu se ignoriše i ne otvara. Radi se o temi koja spada u „drugo“, „ostalo“ i „manje važno“. Takav pristup se nastavlja odnosno ispoljava i u obrazovnom sistemu. Da su udžbenici u potpunosti neutralni i profesionalni oni bi, bez rezervi, bili jednako orijentisani, s odgovarajućim sadržajima, na usvajanje i poštovanje svih ljudskih prava i sloboda. Udžbenici bi tako na mnogo konkretniji i djelotvorniji način bili u funkciji prevencije nerazumijevanja, netolerancije, socijalne isključenosti i diskriminacije i kreiranja buduće društvene kohezije. Pristup „ćutanja“, uglavnom prisutan u našim udžbenicima kada je riječ o LGBT fenomenu, nije saglasan sa promovisanim ciljevima javnog obrazovanja. Ipak, on je sasvim u skladu sa postojećim političkim miljeom i javnim mnjenjem, projektovanim višedecenijskim, neutemeljenim tretiranjem različitih seksualnih orijentacija, postojanja i inkluzije LGBT osoba. Udžbenik se u tom okviru prepoznaje kao instrument usmjeren „na interiorizaciju parcijalnih društveno-pozitivnih vrijednosti, činjenica ili normi društvenoga života, pri čemu se polazi od konkretnih interesa onoga tko inicira i organizira odgojni čin, a zanemaruje ili samo prividno zastupa interes odgajanika”. Sadržajna analiza udžbenika pokazala je kako crnogorski udžbenici u cjelini promovišu ljudska prava i pružaju, relativno uspješno, temeljne smjernice za razvoj demokratske političke kulture mladih. Ipak, udžbenici uglavnom zapostavljaju prikaze i raspravu o brojnim društveno osjetljivim temama kao što su, između ostalih, prava osoba koje pripadaju seksualnim manjinama, različita seksualna orijentacija, istopolne zajednice i familije. Crnogorski udžbenici nemaju negativnih sadržaja o seksualnoj orijentaciji, ali je uglavnom ignorišu. Time se Crna Gora, ipak, pozitivnije legitimiše u odnosu na neke regionalne primjere - Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija - u kojima su registrovani neprimjereni i otvoreno diskriminirajući i naučno neutemeljeni stavovi. Tranzicija i evropske integracije zemlje pred udžbeničkom politikom i pristupima stavljaju dodatnu odgovornost. To je upravo i šansa za otklanjanje uočenih nedovoljnosti. U slučaju postojanja političke i profesionalne volje, postojeći institucionalni okvir, što je veoma značajno i pohvalno, omogućava brzo i djelotvorno upotpunjavanje realizacije nastave, sadržajnije uključivanje LGBT tema i punu integraciju LGBT pitanja u sve relevantne, već odobrene, udžbenike kroz njihova naredna izdanja. Iz Vlade Crne Gore najavljeno je da će svi odobreni udžbenici, prilikom njihovog reprint izdanja, biti jezički prilagođavani pravopisu i gramatici crnogorskog jezika.2 To je, možda, i sasvim realna, operativna i najekonomičnija prilika za odgovorajuće integrisanje LGBT fenomena u udžbeničke sadržaje na koje ova analiza ukazuje.
More...
Priručnik za rad na prevenciji i prevazilaženju diskriminacije za mlade i učenike “Za školu bez diskriminacije!” nastao je u okviru projekta 360° Pun krug za ljudska prava, koji uz podršku Evropske unije realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa NVO Alternativna teatarska kompanija (ATAK) iz Podgorice, Kućom ljudskih prava iz Zagreba i Međunarodnim festivalom dokumentarnog filma (BELDOCS) iz Beograda, a u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Jedan od specifičnih ciljeva projekta je promocija koncepta obrazovanja bez diskriminacije u formalnom obrazovno-vaspitnom sistemu i razvoj antidiskriminacione i kulture ljudskih prava među mladima. Zato je ovaj priručnik namijenjen mladima i učenicima kako bi im bio od pomoći u prepoznavanju, prevenciji i procesuiranju slučajeva diskriminacije, drugih kršenja ljudskih prava i nasilja unutar školskih ustanova i pred institucijama van obrazovnog sistema. U priručniku su detaljno pojašnjeni pojmovi diskriminacije i njenih različitih manifestacija, uloge i odgovornosti učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, a dat je i kratak pregled institucionalnog okvira koji štiti od diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uz postupak procesuiranja slučajeva unutar i van školskog sistema. Krajnji cilj priručnika “Za školu bez diskriminacije!” je da pruži podršku mladima da aktivno učestvuju u zaštiti vlastitih prava, prevenciji diskriminacije i kršenja prava drugih, kao i u zagovaranju i promociji kulture ljudskih prava u školskoj i lokalnoj sredini.
More...
Reformu krivičnog i krivično-procesnog zakonodavstva intezivno je pratila i reforma sistema izvršenja krivičnih sankcija. Čini se da je taj simultani proces posve prirodan i očekivan. Naslonjena na talas savremenog pristupa kaznenoj politici i izvršenju krivičnih sankcija i mjera, reforma zakonodavstva je u najvećoj mjeri bila upućena modalitet alternativnog rješavanja krivičnih postupaka, ali i na alternativnom pristupu izvršenju krivičnih sankcija i mjera. Nužnost razvoja kroz reformu podrazumijeva stalno preispitivanje učinjenog kao osnovu za punu realizaciju planiranog i uspostavljanje sistema. Izgradnja sistema izvršenja alternativnih krivičnih sankcija, uz reformu izvršenja kazne zatvora kroz tretman osuđenika, ukazala je na potrebu sagledavanja učinjenog u periodu 2015 – 2018. godine. U tom kontekstu, od posebnog značaja je i činjenica da ova analiza zapravo predstavlja nadogradnju analize koju su Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Institut za pravne studije (IPLS) uradili za period 2012 – 2014. godinu. Kroz ovakav pristup omogućeno je stvaranje jasnije slike razvoja u jednom dužem vremenskom periodu. Značaj analize ogleda se, pored utvrđenih pravilnosti i ukazanih nedostataka, i u otvaranju dubioza za čije je sagledavanje potrebno provesti dublja i specifičnija istraživanja u budućnosti.
More...
Mnogi ljudi stigmatizovani su zbog njihove stvarne ili percipirane seksualne orjentacije i ne mogu u potpunosti da uživaju univerzalna ljudska prava. Prava LGBTIQ osoba dio su korpusa međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda koja baštine sve demokratske države i zaštićena su međunarodnim i domaćim aktima. Sloboda, pravednost i jednakost u različitostima osnova su za život dostojan čovjeka. Biti slobodan da se krećeš, misliš, govoriš, živiš i voliš koga želiš odlike su progresivnih društava sa najvišim demokratskim standardima. Neusaglašenost sa rodnim stereotipima o muževnosti i ženstvenosti u jednom društvu rađa neprijateljstvo i diskriminaciju prema osobama koje svoje intimne, romantične ili supružničke veze zasnivaju sa osobama istog pola. Za napredak jednog društva od izuzetne je važnosti da postoji svijest o ljudskim pravima i slobodama. Ako ljudi masovno nijesu uvjereni da svako ima pravo na ove slobode, onda je teško očekivati društveni progres. U crnogorskom društvu i dalje žive predrasude i stereotipi o tome da postojanje LGBTIQ osoba dovodi do kršenja morala, tradicije i opšteprihvaćenog ponašanja i načina života. Zato je potrebna promjena stavova građana i građanki i prihvatanje i uvažavanje različitosti. Podaci govore da se Crna Gora kreće u dobrom pravcu na polju zaštite LGBTIQ prava, a međunarodne i domaće organizacije pozivaju na nastavak borbe protiv homofobije i transfobije uključujući sistematske aktivnosti podizanja svijesti kroz edukaciju. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz februara 2019. godine, u okviru projekta “NE diskriminaciji – DA različitostima”, pokazalo je da postoji napredak u stavovima javnog mnjenja u Crnoj Gori o LGBTIQ populaciji u odnosu na 2016.godinu1 . Bilježi se pozitivniji stav u odnosu na LGBTIQ osobe, ali generalno i veća tolerancija nego u prethodnom istraživanju. Za razliku od jedne petine u ranijem periodu, sada polovina ispitanika smatra poželjnim prisustvo naučnog diskursa u javnosti o problemima vezanim za LGBTIQ osobe, a 73% građana podržava da njihova djeca prisustvuju naučnim predavanjima o ovim temama. Čak tri četvrtine ispitanika odlučilo bi se za vrhunskog hirurga bez obzira na to koja je njegova seksualna orjentacija. Istovremeno, raste udio onih koji vjeruju da je priča o LGBTIQ osobama prenaglašena, a svega 27% bilo bi spremno da podrži odmah i u potpunosti svoje dijete kad sazna za njegovu ili njenu drugačiju seksualnu orjentaciju. Sa 70 na 50% opala je podrška građana stavu da LGBTIQ osobe mogu u javnosti izražavati svoje emocije. Ipak, danas je značajno manji broj onih koji opravdavaju verbalno i fizičko nasilje nad LGBTIQ osobama, a 81% je onih koji bi svjedočili o takvom nasilju jer smatraju da niko ne treba da trpi nasilje zbog različitosti. Sve više građana vjeruje i da se Povorka ponosa organizuje sa ciljem ukazivanja na diskriminaciju LGBT osoba - danas je to 53%, za razliku od 36% u 2016. Kada je u pitanju izvještavanje medija o Povorci ponosa, četiri od deset građana smatraju da mediji izvještavaju neutralno dok četvrtina vjeruje da mediji ne bi trebalo da informišu o tome. Istraživanje je, takođe, pokazalo da političke partije mogu biti proaktivnije u zastupanju LGBTIQ prava jer bi im to sada donosilo manje negativnih poena nego ranije. Građani kao najodgovornije za borbu protiv homofobije izdvajaju Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, obrazovne institucije i nevladine organizacije. „Stav prema LGBTIQ osobama u Crnoj Gori definitivno doživljava značajne promjene u pozitivnom smislu što daje vjetar u leđa svima nama koji se borimo za ostvarivanje prava svih osoba bez obzira na seksualnu i rodnu orjentaciju. Ovo istraživanje može biti i najava nove zrelosti crnogorskog društva kad je u pitanju tolerancija i prihvatanje”, poručili su iz CGO-a. No, iako je istraživanje pokazalo da je za usvajanje Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola porasla podrška ispitanika sa 18 na 55%, ovak zakonski tekst ipak nije izglasan u Skupštini Crne Gore. Nakon glasanja u Parlamentu 31.jula 2019.godine, nevladine organizacije koje se bave zaštitom LGBTIQ prava poručile su da je to veliki poraz za demokratiju i evropski put Crne Gore, ali da ih to neće pokolebati da nastave borbu za svoje dostojanstvo i boljitak cjelokupnog društva.
More...
Kriminalitet maloljetnika je produkt nepovoljnih socijalnih, porodičnih, obrazovnih i drugih uslova u kojima se maloljetnik oblikuje tokom odrastanja i koji negativno djeluju na razvoj njegovog vrijednosnog okvira. Složenost i osjetljivost problema maloljetničke delinkvencije, ali i posljedice za dalji put maloljetnog delikventa, zahtijevaju proaktivno učešće različitih sfera društva, a posebno institucija koje se u okviru svoje nadležnosti bave pravima maloljetnih lica. Zakonodavni okvir kojim se uređuje pitanje maloljetnika u krivičnom postupku u Crnoj Gori daje kvalitetna rješenja, i gotovo je u potpunosti usklađen sa međunarodnim konvencijama i standardima omogućavajući postupanja po mjeri djeteta. Međutim, uočljivo je da postoji diskrepanca između zakona i njegove primjene u praksi, a što i po mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda maloljetničko pravosuđe čini jednom od slabijh karika u pravosudnom sistemu. Cilj ove analize je da skrene pažnju na pitanje maloljetničke delikvencije, počev od osvrta na zakonodani okvir, preko primjene tog okvira u praksi, do problema sa kojima se suočavaju institucije u sprovođenju svojih ovlašćenja u okviru maloljetničkog krivičnog prava (nedovoljno obučenog kadra i nedostatak infrastrukture), sa fokusom na alternativne mjere i krivične sankcije, kao i na postupak izvršenja mjera i sankcija prema maloljetnicima. Uvid u presude otvara i pitanje adekvatnosti primijenjene kaznene politike i u kojoj mjeri se može očekivati postizanje svrhe krivičnih sankcija, odnosno da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela, vršenjem nadzora, opštim i stručnim osposobljavanjem i razvijanjem lične odgovornosti, obezbijedi pravilan razvoj sa ciljem da ubuduće ne vrše krivična djela. Publikacija „Mjere i sankcije prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela” je dio projekta “Položaj maloljetnika u krivičnom postupku - od prevencije do reintegracije!”, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) uz podršku Ministarstva pravde.
More...
The talk of human rights, whether in politics, science, or arts, sometimes comes across as a moving tale that the humankind tells while tucking itself to sleep, murmuring it almost by hearth, terrifying and inspiring itself in turns by the wickedness of monsters and the revolts of the brave. Lulling itself, every time, by the certainty of the happy end and the inevitability of progress. And yet if we had learned anything on our laborious trudge towards full awareness of the inalienability of human dignity, it is that there is nothing certain or inevitable about this path, and that falling behind is much easier than forging ahead. Have we watched carefully enough, do we remember enough of those times when we traded the humanity of others for own comfort, when we surrendered the victims instead of sheltering them, when we choose not to see the camps and not to remember places of suffering? How did we understand humanity then? Who counted as human and who did not? And what were we playing at, refusing responsibility? We would like to have left far behind and long ago the obstinate ghosts of fascism, slavery, poverty, exploitation, disease, and war. Maybe would could have done so, but we did not. They are our present too, and our reality. This is what the films of the ninth selection of the FAST FORWARD 2018 Human Rights Film Festival are telling us, each in its own way. These films are not afraid: with courage and imagination they cut to the quick of social injustices, mock the powerful and dream aloud. Films that fight and in which people fight. Is it enough to just watch and remember? Of course not, but this minimal entreaty already lifts the thin alibi of ignorance and represents, perhaps, the first step towards accountability.
More...
Early summer days of 2020 in Vienna sow marking the anniversary of Nuremberg Trials with the conference “From the Victory Day to Corona Disarray: 75 years of Europe’s Collective Security and Human Rights System – Legacy of Antifascism for the Common Pan-European Future”. This was the first public and probably the largest conference in Europe past the early spring lockdown. It gathered numerous speakers and audience physically in the venue while many others attended online.
More...
Serbia is traditionally a transit country for child and adult refugees and migrants seeking safety and a better life in Europe, traveling along the so-called Balkan route, which is evidenced by the small number of asylum seekers in Serbia. However, Serbia is increasingly becoming a destination country for foreign nationals. During 2023, more than 52,000 work permits were issued to foreign nationals, which is a jump of almost 70% compared to the previous year. The most numerous immigration to the Republic of Serbia in 2022 and 2023 were citizens of the Russian Federation - 22,351 and 41,644 persons, of which 45.6% were women in both years.2 In 2023, 24,068 citizens of the Russian Federation received approval for temporary residence for the first time, which makes up 53% of the approvals issued. Of the total number of approvals issued for the first time to citizens of Russia, 10,768 are on the basis of family reunification, which makes up 78.5% of certificates issued on that basis. Precisely because they are the most numerous immigrant group in Serbia and the largest percentage of all immigrants obtain temporary residence based on family reunification, our intention was to determine to what extent they exercise their basic rights and what is the quality of their integration in Serbia, with a focus on women and children. The research findings should contribute to the improvement of integration mechanisms for all children and adult foreigners in key spheres of social life in Serbia.
More...