We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Тангото е старо колку и човекот: се родило со првата душевна болка. Тангото е љубовна приказна што трае три минути, двосмислен разговор без зборови, вертикален израз на хоризонтален копнеж. Тангото правеше што сака со нас и нè водеше и нè губеше и ни наредуваше и повторно се враќаше да нè најде Хорхе Луис Борхес
More...
Tango is as old as the mankind: it was born with the first pain of the soul. Tango is a love story that last three minutes, ambiguous conversation without words, vertical expression of a horizontal desire. Tango did what it pleased with us and it led us and misled us and it ordered us and found us again Jorge Luis Borges
More...
Zadnjih nekoliko godina u Bihaću su nastajale i razvijale se proaktivne, socijalno-angažovane i kritički intonirane teme u formi okruglih stolova, javnih tribina, simpozija, publikacija, umjetničkih izložbi i drugih vidova kulturne akcije – domaćih i gostujućih aktera. Premda se može učiniti da karakter tih pojava i njihov potencijal nije dostatan za odvažnija repozicioniranja i odlučniju akciju, iznimno je važno podvući ih, naglasiti njihovu važnost i podržati procese njihovoga razvoja. Prvi broj Fanzina Revizor pokušaj je mapiranja i kanalisanja tih pojava u pravcu nastavka, tj. otvaranja diskusije i u ovome formatu. [...]
More...
“Dijete, nema ljepšeg imena za jedan klub! Svaka čast svima, al’ Sloboda... eh... sve stalo u jednu riječ. Cijeli život i sve što čovjeku treba”, govorio mi je prije nekoliko godina sedamdesetogodišnji sugrađanin dok smo u jednom lokalnom kafeu dijelili prostor, pijuckali jutarnju kafu i, iako se nismo poznavali, komentarisali dešavanja u društvu, gradu i sportu. Ove riječi ostale su mi urezane u sjećanju i nerijetko ih se prisjetim kada se govori o uskoro stogodišnjaku iz grada soli. Ima u njemu nešto duboko, filozofski. Nešto živo, proživljeno. Sjećam se i lica starijeg gospodina prekrivenog borama dok zagledan u neke daljine dijeli svoje misli. Ponekad se pitam koliko mu je brazda na licu napravila upravo ona – Sloboda?! Bore radosti, tuge, ljutnje. [...]
More...
Datumi su posve čudna stvar. Nemaju gotovo nikakav kosmički značaj. Npr. 10. oktobar ove i 10. oktobar prošle godine nisu ni u kakvom lunarnom srazu. Naši preci nisu poznavali ontologiju brojanja kakvu mi znamo. Nisu imali nama poznatu sedmodnevnu nedjelju. Mjeseci su im bili opisnost prirodnih mijena, a tek dani u mjesecu... Ništa. Možda nekome nešto, ali to je bila mala intimna recka u kamenu, od Altamire do Podgrmeča. [...]
More...
Poezis predstavlja vrhunski čin formalne prakse proizvodnje izvana. Proizvode se institucije, umjetnost, politika, bogatstvo, protokoli i metode. Ipak, stvaranje se odvija i iznutra, u tijelima, npr. kroz poeziju hormona ili u koštanoj srži. Pošto nismo u stanju da stalno proizvodimo, penije su životna neminovnost, naročito ako smo predugo u modusu preživljavanja. Trauma samo što te nije zadesila, a osjećaj iščašenosti ne da ti ni da se raduješ ni da se opustiš, pa se bjesomučno naoružavaš. Samo otupjeti, izgubiti osjećaj, misliš, a onda tijelo prestane da zacjeljuje. Loze hematopoeze podivljaju i virusi se nakote. A onda se tijelo uroti samo protiv sebe. Izdijeli se na frakcije i počne da se napada. [...]
More...
Bilo me je svaki djelić tijela. Povlačili smo se pred neprijateljem negdje u bespućima dalmatinskog krša, a ja sam imala prevelike cokule. Zapravo, mislim da uopšte ne postoje cokule broj 35. Tako sam pala, zbog tih prevelikih cokula. Nešto mi je kvrcnulo u krstima. Bol je bila jeziva, ali nije bilo vremena za stajanje. Neki drug me u trku podigao. Nastavili smo sa povlačenjem, negdje u dalmatinskom kršu te 1944. godine. Grizla sam usne i mislila na onu noć kada sam u zatvoru zloglasne ustaške Crne kuće u Banjaluci slušala jauke drugarice Zdrave Korde. Zabijali su joj eksere pod nokte. Nije rekla ni riječi, ni jedno ime, nije izdala drugarice i drugove. Umrla je u strašnim mukama, a ja sam pala, zbog velikih cokula. Sramota bi bila da jaučem. [...]
More...
Pitanje identiteta najopćenitije je pitanje umjetnosti, ali ono se ne odnosi, kako se obično shvaća, isključivo na razinu sadržaja, odnosno priče; reprezentacije identiteta jasnije se otkrivaju na formalnoj razini, pa se ne kaže uzalud da je forma srce sadržaja. Što se književnosti tiče, najvidljive je to u romanu. Još je Bahtin pisao kako se roman, kao višeglasni žanr, razlikuje od epa (u kojem postoje dva pola, dobro i zlo, Turci i Crnogorci, partizani i ustaše) baš po tome što su likovi u romanu u romanu nositelji kompleksnih ideoloških stavova, dok je riječ u romanu uvijek ideologizirana, uronjana u ono što bi Foucault nazvao pragovima diskurzivne zbilje — etizacija, estetizacija, politizacija itd. Riječ u romanu, način na koji se ona oblikuje, posreduje, načini na koje se priča slaže na razini pripovjednih strategija, kompozicijskih i leksičkih riješenja itd. [...]
More...
Premda je vrijeme čuvenog duhanskog puta — poteza Blato, Zvečka, Kavkaz i Mali Kavkaz — prošlo, ima tome dvadesetak godina, još nijedna birtija, buff et, pa ni krčma nije uspjela postati kultno odredište kakvo su generaciji iz 70–ih i 80–ih nudili šankovi u zagrebačkoj Masarykovoj. Broj kafi ća se od 90–ih multiplicirao i više ne postoji samo jedan duhanski put. Osim gradskih, pojavile su se i kvartovske rute, lokalni ‘kafi ći uzdravlje’. Kultura življenja je u svakodnevici birtijaška: štekat i šank postali su kotači života, privatnog i poslovnog. U njima se odvija jednak dio života kao u domovima i uredima. Unatoč tome, prva knjiga recenzija suvremenih zagrebačkih kafi ća izašla je tek prije koji mjesec. [...]
More...
Stvari su se dramatično otele kontroli: satiričarima se prijeti metkom u glavu, a čovjek više ne može izvrijeđati niti metalni kip. Istodobno, novinari se tužakaju u građanskim parnicama, a po Zagori se hapse priučeni etnografi kineskog podrijetla. Novčano se kažnjava čak i lascivni bećarac. U državi u kojoj nas decenijama neprestano, i to s velikih, blještavih pozornica, lažu i obmanjuju (»Bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta!), dakako bez natruha političke, društvene ili — ne daj bože! — kaznene odgovornosti, odjednom je postalo izrazito bitno tko, što, kome i na koji način govori, ili piše. [...]
More...
Književnost je opasnija nego ikad. Prvi put u povijesti milijarde pismenih ljudi imaju mogućnost jeftino ili besplatno doći do bezbrojnih starih i novih književnih naslova koji kolaju žilama knjižarsko– knjižničarskog organizma ili bespućima digitalnog međumrežja. I nikad toliko ljudi nije neometano, bez cenzure i kontrole, čitalo knjige. Pa što, reći će kakav naivan štovalac kulture. Baš lijepo da ljudi čitaju knjige. Povlašteni status čitanja kao poželjnog načina provođenja vremena dodatan je razlog za brigu, jer građani naprosto nisu upućeni u rizike i stranputice čitanja. Međutim upravo čitanje, i to kritičko čitanje, predstavlja jednu od najvećih prijetnji po individualno i društveno zdravlje. [...]
More...
Mahom ustajem u pola osam. Dižem se budan godinama jer se bojim noći i nepredviđenih snova. „Podesite satove na zimsko mjerenje vremena, poručuje mi onaj sa norveške televizije. Vratite vrijeme za jedan sat!“ Znači nije više pola osam u pola osam, kako to osjeća moj biološko sat. i kako je vazda bilo. Lako ću podesiti časovnik ali kako da vratim vrijeme, pitam se i tražim i nalazim rješenje, nosim dva časovnika, jedan ostavljam da otkucava moje a drugi ovo evropsko vrijeme. Jer hoću da ustajem u pola osam, da baš tada osjetim ukus prve jutarnje kafe, to mi je ostalo po majci i kažem sebi „dobro je, živ sam“. [...]
More...
Rođen u selu Batol, kod Čajniča, u šumarskoj kući i mnogobrojnoj obitelji šumara Aziza Ekmečića i Safete Morić. Osnovnu školu pohađa dijelom u Rahiću /dok je obitelj živjela u Maoči/, a završava, kao i nižu gimnaziju – u Brčkom. Zbog prirode očeve/Azizove šumarske profesije, obitelj često seli iz mjesta u mjesto po potrebi njegove službe: iz Čajniča u Žepu, odatle u Humce kod Čelića, iz Humaca u Brčko, odatle u Derventu, iz Dervente u Maoču, a po završetku Drugog svjetskog rata, obitelj se konačno smiruje doselivši u Brčko. [...]
More...
U pedeset godina moga književnog stvaralaštva upoznao sam i drugovao sa više stotina pjesnika i pisaca s naših i širih prostora. S nekima od njih družim se od kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća do današnjih dana. Ali, malo je onih koje sam poznavao tako dobro i s kojima sam se toliko intenzivno družio i sarađivao na književnom polju, koliko sa Atifom Kujundžićem. I malo je urednika i izdavača s kojima sam ostvario tako intenzivnu i plodnu saradnju kao s Kujundžićem. Uspješnu u svakom književnom i ljudskom pogledu. [...]
More...
Atifa Kujundžića sam prvi put sreo 1981. godine na Književnom kampu u Kiseljaku, na jezeru Modrac, kojeg je on bio jedan od organizatora uz Avdu Mujkića i Jusufa Begića. Sva trojica su mi ostala u dobrom sjećanju. Bilo nas je tamo puno pjesnika iz cijele bivše Jugoslavije i njih trojica su to odlično organizovali. Izašao je tom prilikom i zbornik učesnika Kampa. Tom prilikom sam se prvi put susreo s poezijom te trojice vrsnih pjesnika. Poslije sam potražio u Gradskoj biblioteci u Brčkom njihove knjige. Neke njihove stihove pamtim i danas kao one Begićeve posvećene svojoj majci. Jedino su Atifove pjesme bile rimovane i bio sam tada iznenađen kako je vješto vladao rimom. [...]
More...
Ovaj rat iznenadio je samo trivijalnu sociologiju koja se nikad nije bavila razlikama, sporovima i sukobima, odnosno, svim onim što zapravo vodi u rat. Jer, on je samo deo, ili logična zvršnica jednog procesa koji se na ovim prostorima neprekidno odvijao u periodu od 1941. do 1991. godine.
More...
Čini se da razgovor o omladini ii društvenoj krizi predstavlja samo jedan od razgovora o raznim marginalnim grupama, koji su vrlo učestali u poslednje vreme.
More...
Današnja se mlada generacija, stieajem okolnosti, de facto nalazi u jednoj protivrječnoj Situaciji u onoj mjeri u kojoj stvarne ciljeve počinje da doživljava kao imaginarne. I dok joj se na teorijskoj ražini nudi obilna doza optimizma na empirijskoj ražini ona doživljava izvjesno razočarenje kroz otrežnjavanje.
More...
U posledrtje vreme se dosta govori o apoHtičnosti mladih. U članicu »Društveno-političko ii samoupravno delovanje omladine” dra Vlade Goatja ili Dimlitra Mirčeva kaže se da je omladina onaj deo društva kolji пајsenzibilnije registruje nesklad norme ili stvarnosti, teorije i prakse.
More...
The process of structural change that is increasingly coming to be called modernization is the first world wide process of change that has affected the human species. Although, this process has been too often equated with industrialization or economic growth, it in fact comprises the whole set of processes. Modernization involves processes such as: bureaucratization, urbanization, education, differentiation, secularization, etc. There have been attempts to view modernization as a singular comprehensive process, a position mostly inspired by the convergence theory, which argues from the viewpoint of the model modernized society.
More...
