We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
SOCJOLOGIA HISTORYCZNA MOBILIZACJI LUDOBÓJCZEJ
Książka poświęcona jest ludobójstwom, czystkom etnicznym i masakrom. Autor stara się wyjaśnić, w jaki sposób dochodzi do tych krwawych aktów zbiorowej przemocy – jak mobilizowani są ludzie i zasoby. W pracy opisano i porównano 12 różnych przypadków ludobójstw totalnych i częściowych – od ludobójstwa Indian w drugiej połowie XIX-wieku w Stanach Zjednoczonych po rzeź Tutsi i Twa w Rwandzie w 1994 roku. Jest to pierwsza praca polskiego autora przedstawiająca tak rozległą socjologiczną komparatystykę ludobójstw. Wypracowany w niej model wyjaśniania został odniesiony do przypadku zemsty na Niemcach po II wojnie światowej. Autor pokazuje dlaczego – mimo różnych zbrodni i okrucieństw – nie doszło do ludobójstwa Niemców. Wykorzystuje w tym celu m.in. 60 wywiadów pogłębionych i narracyjnych ze świadkami epoki. Silną stroną książki jest transdycyplinarność i odwołanie się w niej do szerokiej perspektywy dziejowej, właściwej socjologii historycznej.Jako historyka zainteresował mnie odnotowany przez Autora wpływ ludobójstwa na dalszą historię społeczności – co jest fragmentem szerszego tematu oddziaływania przeszłości na przyszłość. Idzie nie tylko o zjawiska demograficzne. Idzie także o punkt odniesienia społeczności, o traktowanie przeszłości jako czynnika jednoczącego grupę. Te zagadnienia Autor przedstawia wysoce interesująco. (...) Zdecydowanie popieram ideę publikacji omawianej pracy. Uważam, że może mieć ona duże znaczenie dla dalszego kierunku rozwoju polskiej humanistyki.
More...
This Handbook presents the main results of an in-depth evaluation study of the legal, policy and practical frameworks for assistance to and reintegration of child victims of trafficking in six EU Member States – Austria, Bulgaria, Hungary, Italy, Slovakia, and Sweden. The three reports included in this Handbook are based on three standardised methodologies for examination of legal and policy frameworks, for evaluation of programmes for assistance and re/integration of child victims of trafficking and for indentification of good practices in this area. The reports analyse the relevance of legal frameworks for the needs of trafficked children and the effectiveness of services for such children in different areas of assistance, such as: identification of trafficked children, appointment of a guardian, individual case assessment, regularisation of status, interim care and protection, durable solutions and longterm re/integration. The reports offer a comparative analysis of the effectiveness of assistance and reintegration programs and discuss identified challenges that need to be addressed in countries of both destination and origin in order to assure better protection and assistance to trafficked children across the EU.
More...Zsidó identitás történetek
The individual and collective identity of the Jews is a well-established subject of research in sociology, social psychology and social history. This book differs from other studies in exploring Jewish identity through the coexistence of Jews with non-Jews in Hungary. It presents the “Jewishness” of such individuals and families who live in mixed marriages, in which the Jewish origin of one party (be it public or secret) becomes a source of peculiar identities. Through coexistence, Jewishness acquires new meanings ranging from a more intense identity, through abandoning or changing Jewish identity, to self-hatred and latent anti-Semitism. The book examines the changing use of various Jewish symbols, rituals and objects (e.g., Star of David, circumcision, Menorah). It is the first study in Hungary, which deals with the “Jewish identity” of non-Jews, philo-Semitism and pseudo-Jewish identity in mixed marriages. Also, it strives to bring the traumas of the Shoah in public debate by analysing it from the perspective of coexistence. Thereby, the book presents the guilty conscience of the children and grandchildren of the perpetrators, which has not been analysed in Hungary yet. Finally, the rediscovery of Jewish identity, a process that also includes some distancing from that identity is examined in a biographical context – a novelty in Jewish Studies in Hungary as well.
More...
This publication is the output of the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia’s activity over the third year of the implementation of the project “Prevention of Torture: Support to the Rehabilitation of Victims of Torture” realized with the assistance of the European Commission – European Initiative for Democracy and Human Rights. Apart from the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia, this three-year project includes Bulgarian, Hungarian, Macedonian, Polish and Russian Helsinki committees, as well as the International Helsinki Federation. At regional level, the project aims at preventing torture, inhuman or degrading treatment or punishment in detention facilities (police stations, prisons, psychiatric institutions, etc.), encouraging non-governmental organizations to monitor overall conditions in these institutions and at exerting pressure on national governments to make it possible for the nongovernmental sector to conduct these fact-finding missions. [...]
More...
Ovaj Priručnik treba poslužiti svim ženama, naročito aktivistkinjama koje mnogo rade „na terenu“ pružajući podršku ženama. Svi pravni mehanizmi koje smo ovdje istakle su uspostavljeni kako bi nam omogućili suočavanje s konstantnim izazovima i pomogli nam da zaštitimo svoja prava. Ipak, trebamo znati da u svakom momentu ti mehanizmi proizlaze iz životnih situacija i prvenstveno su tu kako bi nam „olakšali život“. Iskreno se nadamo da će Priručnik biti vaš mali pokretač i smjernica za dalje aktivističke poduhvate. Molimo vas da nas obavještavate o vašim malim i velikim aktivističkim borbama, pobjedama i akcijama. Sve naše zajedničke solidarne borbe imaju samo jedan cilj koji je vezan za izgradnju slobodnog i ravnopravnog bh. društva.
More...
Nasilje u Bosni i Hercegovini postaje sve značajniji i prisutniji problem, naročito pojavom digitalnih medija. Internetsko nasilje ili popularno rečeno cyberbullying postaje gorući problem u bh. društvu. Pojava novih medija je nerijetko doprinijela prelasku konvencionalnih - tradicionalnih medija (elektronski, štampani i radio) u online medije, što povećava čitanost prateći nove trendove. Digitalizacijom medija promijenio se način informisanja krajnjih konzumenata/kinja medijskog sadržaja. Ova promjena je posebno uticala na mlade, jer oni najprije prihvataju i pristupaju novim tehnologijama. Dostupnost informacija putem različitih uređaja omogućila je krajnjim korisnicima/ama medijskog sadržaja da i oni/e postanu dijelom akteri/ke imajući mogućnost komentarisanja sadržaja koji se pojavljuje na portalima. Pristup informacijama, međusobna pisana interakcija, neotkrivanje identiteta, kreiranja stranica, blogova, te različitih profila, korisnicima/ama daje mnogo mogućnosti. Pojavom velike količine medijskog sadržaja na jednom mjestu daje se i mogućnost zloupotrebe informacija. Fenomen internetskog nasilja iz dana u dan postaje ozbiljan problem u bh. društvu, a s druge strane sistematsko rješenje u vidu edukacije, informisanja, upoznavanja o načinu konzumacije novih medija ne postoji. Sistem obrazovanja u školi se ne mijenja, te mladi još uvijek uče o značaju i pojavi tradicionalnih medija, ne izučavajući digitalne medije i način njihove upotrebe.
More...
Često se prisjetim početka naše veze. Upoznali smo se mnogo prije u jednom sarajevskom klubu, no tek dvije godine kasnije smo se upustili u ono što svi zovemo veza. Međutim, naša veza je po mnogo čemu bila drugačija. Sjećam se prvog izlaska, euforije, sređivanja, čekanja da pozvoni na interfon. Prva večera, smijeh, zezanje, bio je drugačiji, odlučan, poseban, šarmantan... Ispunjavao je gotovo sve s moje check liste savršenog momka. Izleti na Trebević, rafting Unom i Tarom, planinarenje, kafane do četiri ujutro, odlazak u Dubrovnik. Naša veza je zaista bila dinamična, zanimljiva i puna ljubavi. Govorio mi je da me voli, da sam ispunjenje njegovih snova. Bila sam posebna, a svako voli taj osjećaj posebnosti, pažnje i bezuvjetne ljubavi.
More...
Slošilo mi se od druge vakcine Moderne, kao što sam i očekivala. U toj kratkotrajnoj, 24-časovnoj epizodi osetila sam kako izgleda kad se imunski sistem uzbuni. Neizmerno sam zahvalna na prilici da izbegnem pravu zarazu i na životu u doba kada nauka može da smisli 95% delotvornu vakcinu za rekordno vreme.
More...
Reč je o stopi umrlih (broj umrlih na 1.000 stanovnika). Podaci su Zavoda za statistiku Srbije. Ako se uzme prosek za period od 2015. do 2019, stopa umrlih je 14,6. Ako se izračuna stopa smrtnosti na osnovu broja umrlih i procenjenog broja stanovnika u 2020, to daje stopu umrlih od 16,6. Što su dve osobe više na hiljadu stanovnika, a to je oko 14.000 umrlih više od petogodišnjeg proseka. Prema izvornim podacima o broju umrlih, prošle godine je umrlo gotovo 12.700 više ljudi od petogodišnjeg proseka. U odnosu samo na pretprošlu godinu, to je prema statističkom zavodu 13.991 osoba. Verovatno nema smisla uzeti prosek za duži period zbog demografskih promena. Stanovništvo Srbije ubrzano stari, što bi moglo da bude razlog što se stopa umrlih postepeno povećava. No, ona je bilo stabilna u petogodišnjem periodu pre 2020, pa je, sva je prilika, to najprikladniji prosek.
More...
Sudija Apelacionog suda Miodrag Miša Majić pre neki dan je izjavio da možemo da krenemo ka promeni sadašnjeg načina upravljanja Srbijom tako što će svako obavljati svoju dužnost (javnu funkciju) u skladu sa zakonom, odnosno u skladu sa opštim interesima građana. Kako to jednostavno zvuči: radi svoj (javni) posao kako treba da se radi da bi taj posao ispunio svoju društvenu namenu. Ako bi svako obavljao javne poslove tako da suprotstavi svoj integritet u odnosu na spoljašnju moć i nedozvoljene uticaje, uzurpacija moći bi bila pobeđena. Zvuči tako jednostavno, ali u životu nije tako.
More...
„Врзино коло, н. Србљи приповиједају, да неки ђаци, кад науче дванаест школа, отиду (њи 12 мора бити) на врзино коло (да доврше са свим и да се закуну. А ђе је то врзино коло? и шта је? Бог би га знао). И ондје некакву особиту књигу чатећи нестане једнога од њи дванаест (однесу га дјаволи или виле), но они не могу познати кога је нестало. (Тај је био на врзину колу – говори се за човека који је млого учио.) Такови ђаци се послије зову Грабанцијаши, и иду са ђаволима и са вилама, и воде облаке у вријеме грмљаве, олује и туче“. Вук Стефановић Караџић, „Српски рјечник” из 1818.
More...
Ovako je tehnički ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovorio novinarki Jeleni Obućina na njeno pitanje kako se zamišlja očuvanje poverenja u Krizni štab, posle javno objavljenih podataka njenog člana dr Kona o tome da je u Beogradu do juna meseca bilo tri puta više umrlih od korone nego što je zvanično objavljeno. Ministar, stručnjak za smrt, koji se predstavlja kao prvoborac života uprkos nadimku pod kojim je poznat, nije propustio da podvuče liderstvo Srbije (u svetu, regionu?), njeno visoko mesto u borbi sa pandemijom, ali, razume se, nije otkrio na čemu zasniva ocenu o tom liderstvu – na stvarnim ili fingiranim podacima.
More...
U petak, 25. septembra, Republički zavod za statistiku objavio je podatke o živorođenim i umrlim ljudima u Srbiji u avgustu 2020. godine. S obzirom da nam je zvanični sistem izveštavanja o stanju epidemije Covid-19 odavno kompromitovan, ukupne brojke umrlih mogle bi biti jedan od retkih pokazatelja pravog stanja, to jest: kakve su posledice epidemije, zaista?
More...
I dok je javnost jednog od naših susjeda nedjeljama bitku bila za ratifikaciju Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (poznatija kao Istanbulska konvencija), Bosna i Hercegovina je tu konvenciju bezbolno i bez prevelike pompe tiho ratifikovala još u novembru 2013. Ono što slijedi je jedna nestvarno stvarna priča o kompleksnoj problematici kojom se Konvencija bavi, u kojoj je svaka sličnost sa stvarnim osobama namjerna.
More...
Pravni mehanizam antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini postavljen je donošenjem osnovnog antidiskriminacijskog akta – Zakona o zabrani diskriminacije (u daljem tekstu: ZZD) 2009. godine. Sedam godina kasnije, čini se da postoje mnogi aspekti Zakona, a naročito njegove primjene, koji zavrjeđuju konstruktivnu kritiku, kako bi se sistem unaprijedio i osigurala kvalitetnija zaštita žrtava diskriminacije. “Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH: zakonski okvir, politike i prakse 2012–2016.” usmjeren je ka analizi tri ključna aspekta ostvarivanja prava na zaštitu od diskriminacije u BiH. Prvi dio ovog Izvještaja posvećen je sudskoj zaštiti od diskriminacije i bavi se istraživanjem najznačajnijih pitanja u odnosu na pokretanje, vođenje i okončanje sudskih postupaka povodom diskriminacije, prije svega parničnog postupka. Parnica povodom diskriminacije lica zamišljena je uz značajne posebnosti u odnosu na opću parnicu. Praksa primjene ZZD-a, međutim, dovodi do zaključka da je njihova osnovna svrha poboljšati procesni položaj tužioca – žrtve diskriminacije, često faktički nedostižna. Analitički pristup parnici otkriva veći broj nedostataka u normiranju i implementaciji propisa koji dovode do nepotpune zaštite žrtve, ili čak do situacija u kojima zaštita u potpunosti izostaje. Upravo ukazivanje na ove slabe tačke od naročitog je značaja za dalju evoluciju antidskriminacijskih normi i prakse u Bosni i Hercegovini. Institucija ombudsmena Bosne i Hercegovine je ZZD-om predviđena kao centralni organ za zaštitu od diskriminacije. Otuda je analiza rada ove institucije našla svoje mjesto u drugom dijelu Izvještaja, prije svega kroz traženje odgovora na pitanja kako ombudsmen vrši svoja ovlašćenja, na koje probleme nailazi i kako se njegov rad može unaprijediti tako da se u potpunosti realizira zakonski potencijal koji Institucija posjeduje u odnosu na zaštitu građana od diskriminacije. Značajno mjesto u analizi posvećeno je i pitanjima kulture odnosa s Institucijom ombudsmena i poštivanja preporuka koje donosi, kao i radu na prevenciji diskriminacije, značaju izvještavanja o problematici diskriminacije, te saradnji sa civilnim društvom. Konačno, da bi se diskriminacija kao specifična društvena pojava adekvatno proučavala, kao i da bi se razvili efikasniji mehanizmi za njeno praćenje i razvoj politika u vezi s njenim suzbijanjem, potrebno je voditi zvanične evidencije o slučajevima diskriminacije. Praćenje i dokumentiranje slučajeva diskriminacije jedno je od ključnih pitanja kada je riječ o usmjeravanju napora da se diskriminacija u BiH smanji. Identifikacija pojedinih pojavnih oblika diskriminacije, kao i indikatora percepcije diskriminacije, značajni su sa stanovišta osnovnog oblikovanja politika reagiranja na diskriminaciju, kao i stereotipe i predrasude koje vode nejednakom postupanju i neopravdanom razlikovanju građana. Uočiti ranjive grupe u društvu najčešće nije teško. Reagirati adekvatno na okolnosti koje dovode do obrazovanja ranjivih i marginaliziranih grupa, značajno je teže. Dublja statistička analiza ukazuje ne samo na kvantitet određenih parametara – broj parnica, broj zabilježenih slučajeva, broj osuđujućih presuda – već i na kvalitet implementacije antidiskriminacijskog zakonodavstva i mogućnosti usmjeravanja daljeg normativnog razvoja, kao i na potrebu za preciznijim i revnosnijim nadzorom nad primjenom postojećih normi. Takva analiza može ukazati na slabe karike u sistemu sprovođenja, potrebe i mogućnosti edukacije i nužnost njegovih izmjena. Stoga je i pitanje statistike našlo svoje mjesto u ovom izvještaju, prije svega kao izraz težnje da se ukaže na poteškoće koje postoje u tom domenu, (ne)aktivnost pojedinih aktera i mogućnosti prihvatanja primjera dobre prakse i pozitivnih uporednih iskustava u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke različitim akterima u BiH kako bi se unaprijedio pravni okvir za zaštitu od diskriminacije, te osigurala njegova dosljedna provedba. Metodologija istraživanja i širina pristupa temama koje predstavljaju centralne stubove, pa i centralne parametre ocjene uspješnosti primjene Zakona o zabrani diskriminacije, govore o obuhvatnosti realizacije ovog izvještaja. I ovaj tekst predstavlja izraz kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja i njegovih saradnika, koji se kroz različite aktivnosti usmjeravaju na probleme koji nastaju u svakodnevnoj praksi primjene antidiskriminacijskog zakonodavstva. Uporednopravni metod, uz osvrt na praksu u regionu, kao i najvažnije međunarodne standarde i standarde Evropske unije, daju dodatnu dimenziju i kvalitet istraživanju i širu perspektivu čitaocu. Značajna pažnja posvećena je praksi primjene propisa, odnosno načinu implementiranja ili izostanka implementacije antidiskriminacijskih rješenja na terenu. Osim klasičnih izvora – pravnih propisa, sudskih presuda, dokumenata Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, u istraživanju je značajna pažnja posvećena dobijanju informacija od osoba koje imaju svakodnevna iskustva s primjenom propisa u oblasti zaštite ljudskih prava i zaštite od diskriminacije. Sagovornici istraživača Analitike bili su predstavnici OSCE-a, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucije ombudsmena, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, te organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava. Takav sveobuhvatan pristup istraživanju ima za rezultat tekst koji je sasvim okrenut praktičnim ciljevima, ocjeni sadašnjeg stanja primjene antidiskriminacijskog pravnog okvira i mogućnostima za njegovo unapređenje, kao i prilikama za stvaranje dobrih praksi u tumačenju i primjeni ovih propisa. Ova aktivnost istraživačkog tima Analitike ima prije svega za cilj da se, naročito u svjetlu nedavno usvojenih izmjena i dopuna ZZD-a, iskoriste dosadašnja iskustva, kako pozitivna, tako i negativna, a kako bi se takvo noveliranje iskoristilo na optimalan način, u smislu da se postojeći sistem usavrši a aktuelni mehanizmi nadograde. Samo se tako može govoriti o ispunjavanju međunarodnih i evropskih standarda u oblasti antidiskriminacijskog djelovanja. I samo će se takvim kontinuiranim radom na unapređenju ukupnog sistema zaštite materijalizirati značajni napori koji su do sada uloženi u ovoj oblasti i napraviti kvalitativan iskorak u zaštiti osnovnih prava građana Bosne i Hercegovine.
More...
Antidiskriminaciono pravo spada u najmlađe grane prava i ubrzano se razvija posljednjih decenija. Iako se odredbe kojima je diskriminacija zabranjena nalaze u svim međunarodnim konvencijama donesenim nakon II svjetskog rata, od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima do Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom , države u regionu donijele su zakone o zabrani diskriminacije u posljednjih desetak godina. I u Bosni i Hercegovini je slična situacija, Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine. Pored ključnih instituta antidiskriminacionog prava koji su uglavnom preuzeti iz evropskog zakonodavstva, zakonodavstva u regionu imaju i svoje specifičnosti. Opšti antidiskriminacioni zakoni Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore imaju posebno definisane teške oblike diskriminacije. Posebno propisivanje teških oblika diskriminacije jeste kvalifikovanje određenih ponašanja kao posebno opasnih za određeno društvo. S druge strane, ovakvo kvalifikovanje nedozvoljenog postupanja direktno upućuje sve aktere, a posebno sudove i specijalizovana tijela za ravnopravnost, na strožiju reakciju u slučaju ovih nedozvoljenih ponašanja. Iako ima razlika u definisanju teških oblika diskriminacije, zajedničko svim navedenim državama je da su kao teški oblici diskriminacije propisani: višestruka diskriminacija, produžena diskriminacija, ponovljena diskriminacija i diskriminacija koja ima naročito teške posljedice po diskriminisanu osobu ili grupu. Samo određivanje teških oblika diskriminacije ukazuje na jasnu namjeru zakonodavaca da počinioci ovih oblika diskriminacije treba da budu strožije kažnjeni, bez obzira na to koja vrsta zaštite od diskriminacije je u pitanju (građanska, krivična ili prekršajna). Međutim, samo je u zakonu Hrvatske izričito propisano da će sud voditi računa o okolnosti da je u pitanju teži oblik diskriminacije pri utvrđivanju visine naknade nematerijalne štete i pri odmjeravanju kazne za prekršaje iz zakona. Za razliku od antidiskriminacionih zakona susjednih država, Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine nisu regulisani teški oblici diskriminacije. Ipak, ovo jeste aktuelno pitanje, ako se ima u vidu da je trenutno u parlamentarnoj proceduri Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije, a da su odredbama člana 3. stava 7. ovog nacrta definisani teži oblici diskriminacije, na sljedeći način: Težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz člana 2. stava 1. ovog zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) i diskriminacija koja postoji duže vrijeme (produžena diskriminacija). Kod produžene i ponovljene diskriminacije ne bi trebalo da bude velikih nedoumica po pitanju njihovog prepoznavanja. Njihova specifičnost i otuda potreba za definisanjem kao teških oblika ogleda se u tome što se najčešće javljaju u situacijama kada postoji trajan i unaprijed definisan odnos između počinioca i žrtve diskriminacije, kao na primjer u radnim odnosima ili obrazovanju. Međutim, višestruka diskriminacija zahtijeva detaljnije objašnjenje, s obzirom na to da je u pitanju potpuno novi koncept, te da postoje određene nedoumice u vezi sa prepoznavanjem, razumijevanjem, dokazivanjem i adekvatnim sankcionisanjem višestruke diskriminacije.
More...
According to the research conducted by the Association for Social Research and Communication, 42 memorials were built in the area of the Municipality of Centar Sarajevo dedicated to those who died and those who suffered during the war against Bosnia and Herzegovina (1992 – 1995). There are more memorials dedicated to fallen fighters than to civilians. Thus, of the total number of memorials, 17 are dedicated to civilian victims of the war, and 25 were built as an act of honoring fallen members of military units, most often members of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (ARBIH), but also the Ministry of Internal Affairs (MUP), and members of foreign military units. Memorials were built in twelve local communities.
More...
About 80% of Bosnian Jews lived in Sarajevo. Of the approximately 10,500 Jews who were in Sarajevo before World War II, approximately 9,000 were taken to Ustasha and Nazi camps. About 1,500 surviving Jews returned to Sarajevo after the war. The largest number of survivors are participants of the National Liberation War, while a smaller number met their freedom in camps. The publication “Sarajevo: Remembrance of Holocaust Victims” documents the names of fallen fighters, citizens of Sarajevo in the National Liberation War, fallen fighters for the liberation of Sarajevo and victims of fascist terror. The list of names was obtained from the daily Oslobođenje, which published the same list year before when a Mass for Bleiburg was held in the Sarajevo Cathedral.
More...
Ovaj zbornik izlazi na svjetlo dana usred nekih obećavajućih i izazovnih vremena za aktivistice, studentice i članice akademske zajednice u UK i šire, koje su istraživale i vodile kampanje o pitanju rodno zasnovanog nasilja u univerzitetskim zajednicama. U kontekstu novih istraživačkih dokaza i povećanja javne svijesti i medijske pažnje kada se radi o ovom problemu, ovo su zaista prvi koraci ka njegovom priznavanju i rješavanju u različitim zemljama, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Australiju. U ovom poglavlju se razmatraju kontekst i obrisi nekih novijih debata o rodno zasnovanom nasilju u univerzitetskim zajednicama u kojima je smješten ovaj zbornik. Rodno zasnovano nasilje razumijevamo kao ponašanje ili stavove utemeljene na nepravednim odnosima moći koji povređuju, prijete ili potkopavaju ljude zbog njihovog (pretpostavljenog) roda ili seksualnosti. U ovoj definiciji se priznaje da je rodno zasnovano nasilje pod uticajem rodnih odnosa i da utiče na njih, te se problematizira nasilje zasnovano na hijerarhijskim konstrukcijama roda i seksualnost..
More...