Izbori i konsolidacija demokracije u Hrvatskoj
arlamentarne izbore 2000. godine i razdoblje što je usljedilo nakonnjih shvaćamo kao završetak jedne i početak druge tranzicijske faze uHrvatskoj. Dok je prva tranzicijska faza, koju smo nastojali obraditi uskupnoj knjizi Hrvatska politika 1990-2000, bila u znaku liberalizacije inepotpune demokratizacije političkog života – što se, dakako, ne smijeni shvaćati ni interpretirati izvan ratnog konteksta u kojemu je zemljabila u najvećem dijelu tog razdoblja – druga faza označila je nastavakdemokratizacije i početak konsolidacije demokracije u Hrvatskoj. Jedanod standardnih pokazatelja konsolidacije demokratskih političkih in-stitucija u nekoj zemlji upravo su izbori koji rezultiraju mirnom smje-nom stranaka na vlasti. U proteklih petnaestak godina političke tran-sformacije u Hrvatskoj održano je pet ciklusa parlamentarnih izbora, atri od njih rezultirala su mirnim smjenama na vlasti: 1990, 2000. i 2003.godine. Nije, pritom, nevažno da su posrijedi bile takozvane potpunesmjene vlasti kad, nakon provedenih izbora i sukladno njihovim rezul-tatima, na vlasti ne ostaje nijedan politički akter koji je u njoj sudjelo-vao u prethodnome izbornom mandatu: HDZ je 1990. smijenio SKH-SDP, dvije izborne koalicije što ih je predvodio SDP smijenile su 2000. svlasti HDZ, a HDZ je sa svojim malim koalicijskim partnerom DC-om2003. smijenio stranke prethodne koalicijske vlasti. U pojedinim inter-pretacijama demokratske konsolidacije, kakva je primjerice Huntingto-nova, dvostruka mirna smjena na vlasti dviju velikih političkih stranakaili tabora smatra se bitnim dokazom da se demokracija stabilizirala iučvrstila. Ne mislimo, dakako, da je to ni jedini, a ni dostatan pokaza-telj demokratske konsolidacije u našoj zemlji, ali ne želimo ni podcije-niti njegovu važnost.
More...