We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The technique of the Dimovian oneiric is set up, of course, by using reality data which, by capricious juxtaposition become unrecognizable. It is not the shape perfectly articulated of the object, which causes disquiet, but the unusual relations which objects have with one another, their strange syntax, unusual arrangement, the odd angle from which they are perceived. If we make plastic art for comparison, we can detect similarities between the aggregation of the Dimovian oneiric image and some paintings belonging to Magritte or Dali, in which the objects are sketched with detail elaborateness, with mimetic unyieldingness, the terrifying fascination resulting in these paintings, as in the case of Dimov’s poetry, from the bizarre character of juxtapositions or from the unnatural spatial representation of the oneiric compilations impeccably formulated as entities. Contemplative poet by definition, Emil Brumaru brings in the Romanian lyricism of today the universe of the “boudoir”, of childhood and graceful eros, in a jubilant, carnival-like, refined writing style. Emil Brumaru’s poetry was righteously defined from the perspective of a studied naivety, of a candor frame, of a play that takes itself seriously, all that doubled by a refined finesse of the lyrical drawing.
More...Književnost za djecu i mlade i književnost za odrasle
Ovaj rad o perspektivi podjele, želi promišljati književno-teorijski problem podjele književnosti: na onu za djecu i mlade i na onu za odrasle. Postoji li uopće ta i takva razdjelnica i može li se o njoj uopće govoriti? Što čini tu podjelu, kuda ide granica, od koje književne točke do koje književne točke, književnoga djela,vodi ta granična crta. Rad je podijeljen u dva dijela. Književnost za djecu i mlade prikaz je pristupa dječjoj literaturi i literaturi za mlade. Literatura za djecu, mlade, odrasle osvrt je na djela s tom dvojnom književnom namjenom: Mali princ, Pipi Duga Čarapa, Bajke Hansa Christiana Andersena, Ivane Brlić Mažuranić, Ante Kovačića, Mate Lovraka, Branka Ćopića i J. K. Rowling – Harry Potter.
More...
Ukravši komad mesa, Gavran uzletje na visoko stablo, kako bi zaštitio ukradeno. Želeći se dokopati onoga što je Gavran zdipio, Lisica priđe pod krošnju: hvalila ga je da je lijep i pametan te da bi mogao postati kralj svih Ptica ako se pokaže da mu je i glas umilan i dostojan te visoke dužnosti. Oduševljen onim što je čuo, ushićen unaprijed onim što bi mogao postati, umislivši da je doista neodoljiv, Gavran odvratno zagrakta, meso ispade, Lisica ga pokupi i reče mu: “Da još imaš i pameti, mogao bi doista biti kralj Ptica!”
More...
Svaki dobar nastavni sat počinje motivacijom. Međutim, pred učiteljem je uvijek pitanje: kako za nastavne sadržaje motivirati one duhovno lijene, one nedostojne znanja i užitka koji znanje donosi onome tko ga posjeduje? Upravo zato što nisu svi učenici jednako zainteresirani niti imaju jednake (a pod time podrazumijevam visoke) sposobnosti za usvajanje znanja, učiteljski poziv zna biti mučan, usprkos ugodi koju, načelno, sa sobom nosi. Međutim, sposoban će učitelj učiniti sve da svoje učenike privuče znanju koje im je dužan, ali i voljan podijeliti. Pritom će svojom rječitošću buditi njihovu rječitost, svojom će osjećajnošću draškati njihovu osjećajnost. Davat će im onoliku slobodu kolika im je potrebna i uskraćivat će ju onda kada im nije potrebna. Od učenika će nastojati načiniti suradnike, probudit će u njima svijest da oni zajedno s njime rade na istome, veoma korisnom i ugodnom poslu stjecanja znanja i sposobnosti koje će učenicima dobro doći u životu. Upravo u mišljenju da znanja koja su stečena u školi učenicima nikada neće trebati u životu (ili da će im trebati samo njihov maleni dio), leži i razlog zašto se učenici osjećaju nemotiviranima te se opiru školskoj stezi i nametnutim programima. Ako je učitelj sposoban u učenicima probuditi uvjerenje da se ne uči samo za danas i za sada, nego i za budućnost, da se ne uče samo znanja praktične naravi, ona koja će se iskoristiti u svakodnevnome životu da bi se radilo i zarađivalo, nego i ona koja nazivamo općima i koja nas čine naobraženima te ako je voljan programe prilagoditi interesima i sklonostima učenika, taj će učitelj postići dobre rezultate, učinit će svoju poduku privlačnom i zanimljivom, a njegovi će učenici biti motivirani. No, da bi netko postao takav učitelj, on mora imati duboko znanje koje će uvijek iznova nadopunjavati s vodotoka sveznanja, on mora imati dara za poučavanje i mudrosti za uočavanje onih bitnih sitnica koje čine život. Takav će učitelj biti dobar učitelj.
More...
This study envisages a resignification of the major events in culture from Romania's time of transition from communism to democracy. These analyzes take into account the way in which certain cultural phenomena reflected, were perceived and created the framework of a debate, ultimately constructive, during the time Romanian society was trying to redefine itself and enrolled on a new path of history. The sources used for documentation are generally items of cultural publications of that time, precisely in order to reconstruct the atmosphere of that cultural effervescence.
More...
„Kada na rijeci Seni iz urne prosuše pepeo kremiranog tijela ubrzanim ritmom, kao pod dirigentskom palicom najpoznatijeg suvremenog dirigenta, odjednom se začuše glasovita zvona okolnih crkava. Šutite zvona! Niste zvona naših crkava! Kao da buntovnički reagiraše čestice njegovoga kremiranog tijela, sada pretvorenog u prah i pepeo, kada ih, nemilosrdno i zauvijek, proguta i poždera nečista voda mutne rijeke…!“
More...
Moja sposobnost ulaženja u osjećanja ljudi, čitanja njihovih misli, bilo je sve samo ne običnost i rutina. Znala sam dugo i bez naročitog razloga promatrati ljude, znala sam čime se bave, koji su im strahovi, što ih progoni. Jednog dana, vozeći se u tramvaju, promatrala sam čovjeka ispred sebe. Osjećala sam njegovu nervozu. Lomio je prste, na čelu mu je pulsiralo bilo. Grizao je unutrašnjost usne i… najednom… bljesne u meni slika… njegove ruke stišću nekoga oko vrata, nekoga pokušava zadaviti. Mene znoj obli, srce mi poče luđački udarati! Želim vani, van iz tog prostora i na prvoj postaji sam izletjela vanka kao oparena. U tramvaj ulazi nekoliko mladića. Vidim, jedan nešto šapće vozaču. Tramvaj stoji, vrata se zatvaraju, ali tramvaj ne polazi. Vidim da sva trojica prilaze čovjeku, bacaju se na njega. On iznenađen nije mogao ni reagirati i već je bio svezan.
More...
Ušao sam u auto, i razmišljao gdje otići. Malo sam se vozikao gradom i gledao gdje bih mogao, onda sam ugledao crkvu. Mjesto gdje nikad nisam zalazio sad mi se učinilo privlačnim i morao sam ući. Parkirao sam auto i izišao iz njega. Na ulazu u crkvu stajao je dječak. Mogao je imati tek četiri godine, bio je sav odrpan i prljav i molio je za novac. Dao sam mu novac i osjetio sam sažaljenje nad njim. To dosad nisam osjetio. U osamnaest godina života nikada nisam primjećivao ljude oko sebe. Družio sam se s bogatim tatinim sinovima i jednostavno nisam ni znao što je to siromaštvo. Kako je samo teško bilo tom dječaku? Ušao sam zatim u crkvu i sjeo u klupu pomoliti se. Odavno nisam bio na ovome mjestu i gotovo sam zaboravio kako izgleda. Nije bilo mnogo ljudi. Jedna starica bila je ispred mene i klečala je na svojim staračkim koljenima. Bilo je još nekoliko žena, a ja sam sjedio na dnu, u zadnjoj klupi i sve promatrao. Gledao sam kipove, slike na zidovima i divio se velikom stropu i kristalnim lusterima. Onda sam se malo pribrao i opet počeo moliti.
More...Une enquête du commissaire Maigret
Lectio divina is a serious spiritual activity that among other important topics also deals with secular literature within the Romanian profane genre. The author, a Benedictine monk, raises a significant question, whether the Romanian genre is foreign or not to the Bible. Later on he continues this idea by asking whether profane life takes place in lectio divina, and then transposes his investigation in the novels of Georges Simenon.
More...
Abstract This contribution examines the aspectual properties of đã and rồi in contemporary Vietnamese bysituating them within categories usually labelled “perfect”, “perfective”, “accompli” and “aorist”.It will be shown that the scope of these two markers, as well as their intrinsic aspectual values, aredetermined by the original meaning of the verbs from which they are derived on the one hand, andby the position they occupy with respect to the main predicate on the other hand. Instead of beingmutually exclusive, đã and rồi target each a different phase of a given eventuality and take part inthe aspecto-temporal structuration of the utterance. A brief comparison between English andFrench data suggests that because of its isolating characteristics, Vietnamese tends to localize anddistribute aspectual information on different markers in accordance with a mode of combinationwhich is analytical and iconic. Résumé Cette contribution étudie les valeurs aspectuelles de đã et rồi en vietnamien contemporain en lessituant au sein des catégories habituellement désignées par les étiquettes « perfect », « perfective »,« accompli » et « aoriste ». Il sera montré que la portée et les valeurs aspectuelles intrinsèques deces deux marqueurs sont déterminées, d’une part, par le sens originel des verbes pleins dont ilssont issus, et d’autre part, par la position qu’ils occupent par rapport au prédicat verbal. Đã et rồi,au lieu de s’exclure mutuellement, ciblent en réalité chacun une phase du procès et contribuent à lastructuration aspecto-temporelle de l’énoncé. Une brève comparaison avec l’anglais et le françaissuggère que, de par son caractère isolant, le vietnamien localise et distribue les informationsaspectuelles sur des marqueurs différents en exploitant un mode de combinaison analytique eticonique. Rezumat In acest articol ne vom opri la studierea valorilor aspectuale ale lui đã şi rồi in limba vietnamezăcontemporană, situându-le în grupul categoriilor frecvent însemnate prin etichetele “perfect” şi“perfectiv”, “terminatif” şi “aorist”. Vom arăta că valorile aspectuale ale celor două mărci sunt determinate pe de o parte de sensul original al verbelor pline de unde îşi au originea iar pe de altaprin poziţia pe care o ocupă în raport cu predicatul verbal. O scurtă comparaţie cu engleza şifranceza sugerează faptul că, prin caracterul său izolant, limba vietnameză localizează şi distribuieinformaţiile aspectuale prin mărci diferite, exploatând un mod de combinare analitic şi iconic.
More...
Abstract This article shows that the evolution of a fundamentally aspectual verbal system, as it is the case forArabic, results from needs of the speaker to clarify a notion, concomitance, which was not takeninto account by this system as such. In the first part, we summarize the principles on which theverbal system of "literary" Arabic is based because it is from this state of the language that it ispossible to understand the phenomena which led to the states of the various varieties of spokenArabic which we know today. The second part is devoted to the presentation of the processaccording to which the evolution occurs as well as to the presentation of its dynamics. In the thirdpart we supply the data coming in support of this presentation. Lastly, we shall reveal, that, startingfrom a common system and a common need of clarification, the various Arabic dialects spokencurrently have introduced new oppositions within their verbal system while subordinating them tothe aspectual opposition which continues to govern their verbal system. Résumé Cet article montre que l’évolution d’un système verbal fondamentalement aspectuel, comme celuide l’arabe, résulte des besoins du locuteur d’expliciter une notion, la concomitance, qui n’était pasprise en charge en tant que telle par ce système. Dans la première partie, nous résumons lesprincipes sur lesquels le système verbal de l’arabe « littéraire » est basé car c’est à partir de cetétat de langue qu’on peut comprendre les phénomènes qui ont conduit aux états des différentesvariétés de l’arabe parlé aujourd’hui. La deuxième partie est consacrée à l’exposé du processusselon lequel l’évolution se produit ainsi qu’à la présentation de sa dynamique. Dans la troisièmepartie nous fournissons des données venant à l’appui de cet exposé. Pour finir, nous faisonsapparaître que, partant d’un système commun et d’un besoin d’explicitation commun, les différentsdialectes arabes parlés actuellement ont introduit de nouvelles oppositions au sein de leur systèmeverbal tout en les subordonnant à l’opposition aspectuelle qui continue de le gouverner. Rezumat Acest articol arată evoluția sistemului verbal fundamental aspectual al limbii arabe. In prima partese rezumă principiile pe care se bazează sistemul verbal al limbii arabe “literare”, fiindcă pe bazaacestei stări a limbii se pot înțelege fenomenele care au condus la stările diferitor varietăți alelimbii arabe vorbite astăzi. Cea de a doua parte este consacrată expunerii procesului evoluției carese produce, ca și prezentare a dinamicii sale. In partea a treia se prezintă date în sprijinul acesteiexpuneri. In concluzie se arată că, pornind de la un sistem și de la nevoia de a explica în modcomun diferite dialecte din araba vorbită acum, putem semnala noi opoziții in sistemul verbal,subordonându-le opoziției aspectuale, care continuă să-l guverneze.
More...