U spomen, Krunoslav Pranjić
Nataša Bašić: U SPOMEN. Uspomeni profesora Krunoslava Pranjića (Zenica, 7. siječnja 1931. — Zagreb, 8. svibnja 2015.)
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Nataša Bašić: U SPOMEN. Uspomeni profesora Krunoslava Pranjića (Zenica, 7. siječnja 1931. — Zagreb, 8. svibnja 2015.)
More...
Book-Review: Zlatko Vidulić, Jezik za uho, Biakova d.o.o., Zagreb 2014., str. 187. Reviewed by Mile Mamić.
More...
Im Artikel wird die These aufgestellt, dass in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts ein internationaler politischer Zirkel wirkte und versuchte, die sprachnormative und kulturelle Integration des mittelsüdslavischen Raumes durchzusetzen. Der Autor nennt den Zirkel das "Wiener Projekt" und zeigt, dass ihm auch Personen aus höchsten österreichischen und ungarischen politischen Kreisen angehörten. An den Aktivitäten des Wiener Projektes haben sich in Zagreb Josip Juraj Strossmayer, der Gründer der Südslavischen Akademie, und Franjo Rački, der Akademievorsitzende, maßgebend beteiligt. Sie setzten sich für eine kroatozentrische südslavische Integration mit Zagreb als Mittelpunkt ein. Ihre Interessen deckten sich z. T. mit dem österreichischen Interesse, die Serben kulturpolitisch von den Russen zu trennen und mit den Kroaten auf der Grundlage der literatursprachlichen Reform zu vereinigen, die der Wiener slovenisch-österreichische Philologe Jernej Kopitar konzipierte und durch V. S. Karadžić unter den Serben durchzusetzen versuchte. Karadžićs Reform baute auf Kopitars Rechtschreibsystem auf, auf der kirchenpolitisch unmarkierten Volkspoesie, und auf der älteren kroatisch-katholischen Literatur, die Kopitar und Karadžić als "serbisch" zu deklarieren versuchten. Kopitars Nachfolger Franz Miklosich bemühte sich, ebenso erfolglos wie Kopitar, die kroatisch-serbische Integration unter der Dominanz des serbischen Namens zu verwirklichen. Am meisten ausgeprägt war die Aktivität des Wiener Projektes in der zweiten Hälfte der 60-er Jahre. Im Jahr 1866/1867 wurde der serbische Philologe Đuro Daničić nach Zagreb delegiert und zum ersten Sekretär der Südslavischen Akademie bestimmt. Vermutlich derselbe Personenkreis mit Zentrum in Wien regte den österreichisch-ungarischen Journalisten, Verleger und Drucker Ignaz Soppron an, unabhängig von Strossmayer und Rački, 1866 das Schriftzeichensystem, die Rechtschreibung und die sprachliche Stilisierung von V. S. Karadžić und Đuro Daničić durch seine Publikationen im türkischen Bosnien zu verbreiten. Unter dem Druck, der so auf Serbien ausgeübt wurde, wurde dort 1868 das letzte Verbot der Rechtschreibung Karadžićs aufgehoben. In Dalmatien wurde die sprachnormative Entwicklung in derselben Richtung vor allem durch die Grammatik der "serbo-kroatischen (illyrischen) Sprache" von Pero Budmani gelenkt. Diese Grammatik wurde für Dalmatiens Schulen unter österreichischer Verwaltung 1866/1867 in Wien gedruckt.
More...
Kada su u pitanju riječi koje označavaju ono što pripada psima ili se na njih odnosi, postoje nedoumice oko uporabe pridjeva pseći i pasji.
More...
U članku se opisuju vanjskopolitički utjecaji na hrvatski književnojezični razvoj u drugoj polovici XIX. stoljeća. Pokazuje se da su dolazak Đure Daničića u Zagreb 60-ih godina suosmislili utjecajni pojedinci i političari iz vrha austrijskih i ugarskih vlasti. Njihov cilj bio je jezičnonormativno objediniti i kulturno integrirati cijeli srednjojužnoslavenski prostor. U svojem djelovanju nadovezali su se na projekt Jerneja Kopitara s početka XIX. stoljeća, a kojega je vodstvo 40-ih i 50-ih godina preuzeo Franc Miklošič. U aktivnosti toga Bečkoga projekta uključili su se na svoj način Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački.
More...
This paper deals with the differences between poslije and nakon, two prepositions expressing subsequent time. These differences are reflected in their origin, in their syntagmatic features, in the nuances of their meaning, frequency of usage and normative acceptability. The research into their usage in literary works, newspaper articles, and everyday spoken language confirms that the prepositions poslije and nakon are not equivalents.
More...
Dans cet article l`auteur donne plusieurs des cas de la convergence tridialectale accentuelle comm une forme d`évolution prosodique dans la langue littéraire croate.
More...
Dans présent article l` auteur traite la formation des adjectifs nouveaux composés, par example: bjelozub i sitnozub. En même temps il` analyse les doublets accentuels qui réprésentent une des tendences accentuelles du système prosodique croate.
More...
Dans la présente contibution l’ auteur établit quelques thèses: premièrement, qu’ existent les deux accentuations nouveauštokavienne -occidentale et orientale; secondement, que ces deux accentuations ont comun inventaire et identiques règles de la distribution, mais ces deux accentuations se différencient selon les règles lexicologique, paradigmatiques et typologiques; troisièmement, les doubles n’ existent pas parmi ces deux accentuations, mais dans une ou l’ autre; en quatrieme lieu, l’ échange d’ accent parmi les deux accentuations n’ est pas possible, car chaque tel échange dans le meilleur des cas est le stylèm ou, le plus souvent, la faute. Dans deuxième part de cet article l’ auteur traite l’ adaptation d’ accent dans la langue croate littéraire, c’ est-a dire l’ échange de l’ intonation descendante de la syllabe médiale avec l’ intonation accendante de la longueur égale.
More...
Pozdravljam sudionike ovoga spomen-skupa u Tovarniku kojim se podsjećamo na skup na kojem se prvi put govorilo o Deklaraciji u slobodnoj Hrvatskoj. To je toliko važnije što je taj skup pokazao da snage više nisu bile zapretane, da se slobodno diše punim plućima u cijeloj Hrvatskoj, da se proširilo samo područje, prije je bilo suženo uglavnom na Zagreb, ali unatoč svemu bit odnosa hrvatske kroatistike prema hrvatskome književnome jeziku nije se posljednjih 45 godina, od 1965. do danas, sadržajno mijenjao.
More...
Book-Review: Stjepan Babić, Hrvatski jezik slavonskih pisaca, Udruga građana Baština iz Slavonskog Borda, Slavonski Brod, 2009. Reviewed by Lidija Bakota.
More...
Dans cet article l’auteur donne quelques exemples de l’accentuation dans la langue croate litteraire: 1. domášiti – dòmāšīm, 2. ràdić – ràdića, 3. noùmēn - nouména. Puisque on emploie et autres formes: 1. dòmašiti – dòmašīm, 2. ràdīč – radíča, 3. nȍumen et nòumen, l’auteur etablit la these que ces premieres formes pour norme croate litteraire sont plus convenabies.
More...
Da bi priskrbio pridjevak dobroga, pravopisni priručnik mora nužno ispuniti dva uvjeta: mora biti usklađen sa suvremenim strukovnim jezikoslovno-pravopisnim dosezima te s činjenicama porabne norme kulturne zajednice kojoj je namijenjen.
More...
Pisanije Snježanine u Novostima: Hrvati i Srbi u Hrvatskoj jezično se ne razlikuju.
More...
Dans le présent article on traite la problématique da la forme non accentuée du datif du pronom réfléchi (si) ainsi que les raisons pour son rare emploi en croate standard. On constate que la mauvaise politique langagière y a beaucoup contribué, mais on cherche de justifier le rare emploi de dudit pronom exclusivement du point de vue linguistique. A la fin on montre que le pronom si se révèle indispensable dans nombreux exemples et on explique le mécanisme langagier qui régit l’emploi du si dans plusieurs exemples portant sur l’inaliénabilité.
More...
Za pridjev oduran ‘ogavan, odvratan, gadan, mrzak’ i od njega izvedenu imenicu odurnost Maretić kaže da ih književni jezik „može podnijeti”, dok Pavešić kaže „dobre su riječi, poznate i u mnogim narodnim govorima”.
More...
Hrvatski pridjev darežljiv i sukladne izvedenice u Akademijinu su rječniku proglašeni kajkavizmima, a isto tako u Maretićevu savjetniku, nasuprot štokavskomu podašan, podatljiv, podašnost, podatljivost, te u Pavešićevu savjetniku, prema kojemu su to „kajkavske ... riječi, ali su ušle u knjiž. jezik svih krajeva”.
More...
U radu se, na temelju konkretnih leksičkih primjera, pokazuje osebujnost hrvatskoga književnoga jezika na leksičkoj razini. Analiziraju se pojedine riječi koje se rabe u svim trima hrvatskim narječjima i njihovim organskim idiomima. Posebna je pozornost posvećena riječima koje su bile svrstavane u kajkavizme, a zapravo su podjednako kajkavske i čakavske. Također se pokazuje i koje se od tih riječi rabe u čakavštini, arhaičnoj štokavštini i kajkavštini.
More...