We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This text is a confession about the difficulties of writing your memories.
More...
This text is a fictionalized recollection signed by Ion Muresan.
More...
A fragment of Wacław Bojarski’s short story “Pożegnanie z mistrzem” [Farewell to the Master], published under the penname of “Jan Marzec” in the underground periodical Sztuka i Naród (1943, nos 9 10). The story, which is an attempt to imitate Schulz’s style, is an interesting trace of his reception in the Polish patriotic-nationalist discourse.
More...
Zašto sam postao iranski pisac? Na to pitanje teže je odgovoriti nego kazati zašto nisam postao marijači? Jer često sam sanjao da postanem marijači i darujem ljudima radost i užitak.
More...
Two stories: 1. Život je velika nužda 2. Priča o čovjeku koji je iznosio smeće by: Hadžem Hajdarević
More...
Почетком осамдесетих година прошлог века редовно сам гледао не само старе филмове у Кинотеци већ и филмове који су приказивани једном и никада више понедељком од 20 часова само за чланове Киноклуба Кинотеке. Захваљујући добром вишегодишњем „тренингу" помно смо пратили уводну и одјавну шпицу филма, линију приче, специфичности у жанру, у начину снимања, кадрирања, a посебно су на цени били уочени детаљи.
More...
Моја каријера истраживача ноћних мора у црној хроници Ослобођењазапочела је - па, како да то најједноставније кажем - неуспјехом. Задатак се доимао као створен за почетника, извршни уредник Рукавина назвао га је примјером из уџбеника, као да мораш извјештавати са премијере која није одржана јер се срушио кров позоришта, рекао је. Имаш све, главну глумицу, директорицу, мајстора сцене, домара, публику, министра културе и спорта, комисију за националне споменике... Твоје је само да скупиш изјаве и сложиш причу.
More...
На оном дијелу моста који се зове капија, ту, на средњем стубу који се при врху проширује, са испуста озиданих са обје стране, л ијево и десно од коловоза, проширују се по једна тераса, око пет корака дуга и широка, ограђена каменом оградом; ту, на десној тераси, идући од вароши, на софи, уздигнутој за два басамака, опточеној сједиштима којима ограда служи као наслон... ту, дакле, на капији, на којој су застајале и свадбе и сахране, на мјесту чији су величанствени опис сви учили наизуст као Свету Књигу, на педесету годишњицу њеног исписивања, овјенчаног славом, доводили су их са свих страна, из чаршије и околних села, и бацали их, тој љепоти у част, ритуално у Дрину,
More...
Madelayne i ja sjedimo uz sam ulaz na terasu restorana i šutimo. Dijelimo isto pivo, Cristal iz limenke. Ona gleda niz ulicu, a ja crtam portret jednog gosta, nekog debelog Kanađanina, koji sjedi s jako mladom Kubankom. Crtam ga manje debelog, manje ćelavog i puno mlađeg.
More...
Novinska vijest: Čopor lavova uznemiren sječom šuma, zadnjih je tjedana na jugu Etiopije ubio 20 ljudi i 750 grla stoke, što krupnog što sitnog zuba. Lavovi su napadali usred bijela dana. Lovci tvrde da zvijeri kreću u napad kad im je ugroženo stanište.
More...
Na ekranu televizora pisalo je »Galerija nad Atlantikom«, a ja sam padao na dno sebe kroz onog dječaka koji je otišao od kuće kako bi mogao odrasti, ali — nikad nije, nego je samo ostario; kroz njegovo djetinjstvo i smetenu mladost; kroz sve tvoje i njegove i njegove krivice kojih sam se pokušavao osloboditi, ali mi nije uspjelo.
More...
Ovo nije nikakva bajka, niti fantastika ili poetska proza, apsolutno ne! Moglo bi se svrstati u realističnu, pa čaki i dokumentarnu prozu, vrlo IN u suvremenoj nam književnosti. Ne želimo da naslov u startu odbije ozbiljnog konzumenta ove kratke proze. Pa čemu onda taj i takav naslov? Smatramo da je za naslov bitno da bude tačan, a ovaj to jest, bez dvojbe.
More...
1. Majka je srećom promijenila dom 2. U podrumu u haustoru 3. Slivnik 4. San by: Mirko Marjanović
More...
Već par sati sjedili su u bolničkom hodniku. Kiša se slijevala niz prozorska stakla, tek toliko da upotpuni sivilo dana. Mogao je biti novembar ili bilo koji drugi kišni mjesec. No činilo se da ni djevojka, ni muškarac u nekim svojim ranim pedesetim to ne primjećuju.
More...
Kod dede Fejze u Soderima makar jednom sedmično dolazile su sijeldžije. Vraćali bi se u kasnim noćnim satima, a da ni riječi ne bi progovarali. Pričao bi samo dedo Fejzo, polahko i tromo, upravo onako kako je i punio svoju lulu. Još je sporije palio duhan kremenom, trudom i čakmakom. Svi bi kao po dogovoru sačekali i posljednjeg sijeldžiju negdje do dvadeset sati. I onda bi dedo Fejzo počeo. Polahko.
More...