ZAKON O ZAKONU
Svaki razgovor o nekom zakonu o verskoj slobodi – pa i o ovom Zakonu o verskoj slobodi – osu đen je na neka ponavljanja, jer su zakoni takve vrste tipski i jedva da se u nekom nacrtu može sresti nešto novo. Upore đen sa sličnim ruskim zakonom – B. N. Jeljcin je otišao sa vlasti, a nije ga potpisao – i ovaj ne donosi novinu. To se odnosi i na nedostatke i na ono što je u njemu pozitivno. Svi akti pomenute vrste podrazumevaju preciziranja nekih osnovnih pojmova i polazišta. Ovaj ima 25 članova, ali višestruko više teksta u preambuli i dodatnim objašnjenjima. Blago rečeno, sva su pitanja otvorena. Najpre, vera samu sebe definiše kao "zakon" i ona to i jeste u sferi – u ličnom životu vernika – koja je njena legitimna sfera. To se provlači kroz biblijski korpus, a i u kolokvijalnoj jezičkoj upotrebi reči vera i zakon su sinonimi sve do danas – posebno kod nas gde se etnički i nacionalni identitet i ne traži izvan takve konotacije. No, i država je po definiciji zakon i red. Sfere se, me đutim, razlikuju, jer se u jednom slučaju radi o etičkom zakonu – bar bi tako trebalo da bude – i ti se domeni vekovima presecaju. Sve postaje komplikovanije ako se podsetimo na sferu ličnog i sferu kolektiviteta, pri čemu je vera – kako bi trebalo biti – lična stvar i lični stav, a život u državi je nešto drugo.
More...