We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
U noći s 23. na 24. jula Freud je imao san koji je postao možda najslavniji san uopće, utemeljujući san psihoanalize, njezin prvi kamen kušnje. Freud je tada bio na odmoru na Bellevueju, u okolici Beča, i morao je neko vrijeme napustiti svoje pacijente što ih je imao na terapiji – a bila su to još početna vremena analitičke terapije. Među njima je bila i pacijentica kojoj je Freud nadjenuo izmišljeno ime Irma. Kao što sam kaže, Irma je bila u tijesnom prijateljstvu s njegovom obitelji, što ga je kao analitičara postavljalo u škakljiv položaj, budući da je na panju bilo osobno prijateljstvo, u svakom slučaju nastojao je izbrisati tragove realne osobe. Terapiju je prekinuo u situaciji kad su simptomi kod pacijentice još uvijek ustrajavali, i upravo dan uoči sna posjetio ga je zajednički prijatelj, u snu preimenovan u Otta, koji mu je rekao da Irmino stanje nije sasvim dobro. Freud je njegove riječi razumio kao prebacivanje, zapisao je Irminu povijest bolesti kako bi je u svoju obranu predložio zajedničkom prijatelju M. i u takvom stanju otišao na počinak. I sanjao je.
More...
Moram vam priznati, cenjene kolege, da pri pisanju predloga abstracta za ovaj okrugli sto nisam odmah uvideo zanimljivu koincidenciju između teme mojeg papera i mesta na kojem se okrugli sto održava. Posebna mi je čast i zadovoljstvo što sam danas ovde s vama, na mestu gde je 1909. godine, nesumnjivo najveći mislilac XX stoleća, započeo svoje studije teologije i filozofije, a šest godina kasnije, karijeru predavača. Prija mi pomisao da bi Heidegger možda primetio da je to znak nekog sudbonosnog događanja u mojoj filozofskoj karijeri.
More...
U pismu Fliessu Freud (1898) piše o metapsihologiji ukazujući na vlastito stremljenje da izgradi psihologiju koja će, za razliku od dotadašnjih klasičnih psihologija svijesti, voditi “s onu stranu svijesti”. U svojim ranim pisanim djelima metapsihologiju definira naučnim nastojanjem da se prodre u metafizičke konstrukcije, te navodi: “ ...veliki dio mitološkog shvatanja svijeta, što seže sve do najmodernijih religija, nije ništa drugo do u vanjski svijet projicirana psihologija. Mutna spoznaja (takoreći endopsihičko opažanje) psihičkih činilaca i odnosa nesvjesnog odražava se (...) u konstrukciji jedne nadosjetilne stvarnosti koju naukom treba pretvoriti u psihologiju nesvjesnog. Mogli bismo se drznuti da (...) metafiziku preobratimo u metapsihologiju”. (Freud, 1901).
More...
S obzirom na začetke Kafkinog traganja nameće se pretpostavka da je on Nietzscheov impuls prihvatio još u mladosti i toliko ga snažno unio u dušu da je zaboravio porijeklo njegova postavljanja pitanja – zbog čega u Kafkinom djelu praktički nigdje nema eksplicitnog pozivanja na pisca Genealogije morala. Taj je podstrek on nastavio razvijati u pravcu uznapredovalog spuštanja herojskog tona, uz istovremeno pojačavanje smisla za univerzalnu asketsku i akrobatsku dimenziju ljudske egzistencije.
More...
U Srbiji se malo zna o iskustvima drugih nacija u procesu pomirenja s prošlošću, o iskustvu Francuske skoro ništa. Ipak, i pored svih često suštastvenih razlika, dve su se pomenute zemlje suočavale s brojnim sličnim problemima i dolazile do sličnih rešenja tokom pokušaja prihvatanja vlastite prošlosti: Srbija u odnosu na svoju ulogu u ratovima na Balkanu tokom devedesetih godina dvadesetog veka, a Francuska u odnosu na Drugi svetski rat, odnosno na kolaboraciju i učešće u Konačnom rešenju jevrejskog pitanja u Evropi.
More...
Nisam izgubila materinji jezik. Vraća mi se, sve teže i teže, priznajem, u snu; ili kada čujem svoju majku kako govori te poslije 24 sata potapanja u toj sada dalekoj vodi iznenada otkrijem da prilično zgodno plivam; ili kada govorim neki strani jezik – ruski ili engleski, na primjer; gubeći riječi ili gramatiku grčevito se držim tog starog pojasa za spasavanje koji mi je iznenada na raspolaganju, zbog mojih korijena koji, uostalom, ne spavaju tako dubokim snom. Francuski mi ne dolazi u pomoć kada zapnem s nekim artificijelnim kodom, niti kada sam umorna pa presuše moji dodaci i multiplikacije, nego srećom bugarski, koji mi govori da nisam izgubila svoje početke.
More...
Iako je proteklo više od dvije decenije od razularenog nacionalističkog ludila ‘90- ih godina prošlog stoljeća čiji su neusporedivi simboli kao mjesta stravične provale “identitetskog nasilja” i “grupnog zla” gradovi Vukovar, Srebrenica i Sarajevo, “umijeće pripadanja” jedva da je teološki tematizirano u regiji što je preduvjet da “umijeće pripadanja” postane također i jednom od ključnih tema regionalnog međureligijskog dijaloga kako u njegovim teorijskim tako i u njegovim praktičnim oblicima.
More...
Ovo je posljednji, tzv. FB III članak, iz trilogije Ima li života poslije Facebooka? Prvi put je objavljen u američkom časopisu Journal of Foreign Relations. Od januara 2012, tekst je do sada preveden na 10 jezika (španski, ruski, njemački, kineski, indonežanski, finski, rumunjski, latvijski, ukrajinski i vijetnamski jezik), te objavljen u više od dvadeset zemalja na svih pet kontinenata svijeta.
More...
Karl-Josef Kushel (2011): ŽIDOVI, KRŠĆANI, MUSLIMANI, Svjetlo riječi, Sarajevo. Cvitković, Ivan (2011): MOJ SUSJED MUSLIMAN, Školska knjiga, Zagreb William Naphy: Born To Be Gay, Historija homoseksualnosti Alberto Pérez-Gómez, Builtupon Love. Architectural Longingafter Ethicsand Aesthetics, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts London, England 2006. Vesna Pešić: Divlje društvo, Peščanik, Beograd, 2012.
More...
Milman Parry snimio je detaljne intervjue sa bošnjačkim pjevačima usmenih epskih pjesama. Utemeljen na analizi ovih snimaka, ovaj članak proširuje Parryjevu poredbu poetskog oblika u bošnjačkoj i homerskoj epici da bi ispitivao unutrašnje estetske kriterije tih tradicija. Ovo poređenje zavisi od sličnosti bošnjačke predodžbe kite, koja se odnosi na ukrasne opisne detalje pjesme, i homerske predodžbe kosmosa, koja se odnosi na sređeno uređenje detalja. Ti koncepti su slični onoliko koliko svaki uključuje pregovaranje veza između predodžbene stvarnosti u prošlosti i predstave te stvarnosti u epskoj pjesmi. Načini na koje se obje tradicije obraćaju ovoj vezi ukazuje na značaj konkretnih slika za stabilnost sjećanja u usmenoj tradiciji.
More...
Bila sam u Chartresu… Čovječe, kakva divota! I ovo božanstveno proljeće, i sunce koje je prodiralo kroz plave vitraže, pri čemu je njihovo plavetnilo postajalo još plavlje. Tek su mi se sada otvorile oči za arhitekturu. Dosad još nisam znala kakvo je to savršeno čudo od ljepote… Onaj Alexandre Kojève…izjavljuje da je umorstvo 6 miliona Jevreja sasma nezanimljivo, jer to nije ‘’nikakav historijski događaj (kein historisches Ereignis)’’. Što je povijest, kaže on, o tome svako odlučuje sam za sebe, osim toga, ni u činjenice se nikada ne možemo pouzdati, to jest u historijski priznate činjenice, glavno da primjenjujemo Hegelovu shemu. Sve je to slaboumno, s većom ili manjom oštroumnošću. Svi pišu i objavljuju, općenito vlada velika živost. A Pariz je iznašao svoju malu domaću sreću – i ni živu dušu nije briga kako stoji franak ili što će biti kad Amerika jednom prestane plaćati. U Chartresu sam imala vremena prošetati kroz grad – vidjela sam žene kako peru rublje u rijeci, kuće koje nisu samo najmanje tri stotine godina stare, nego već više od stotinu godina nisu obnavljane. ‘’Pokrajina više ne umire, ona je već mrtva’’.
More...
Muhamed Dželilović - Čovjek, Bosna i svijet u umjetničkim vidicima Abdulaha Sidrana Jasmina Ahmetagić - Empatija u poeziji Abdulaha Sidrana Muris Bajramović - Pjesnik i smrt Piero Del Giudice - Bilješke za Abdulaha Sidrana Sinan Gudžević - Rat je bio mila majka Nikola Petković - Kontramemorija, kontrahistorija, mikrohistorija, metahistorija u Partizanskom Groblju Abdulaha Sidrana Muharem Bazdulj - Sidranovo Sarajevo Dijana Hadžizukić - Narativno i lirsko kazivanje u romanu Potukač Abdulaha Sidrana Damir Ovčina - O čemu Sidran govori kad govori o Bosni Asaf Džanić - Scenaristički postupak Abdulaha Sidrana Muhidin Džanko - Metodički pristup piscu u nastavi književnosti i bosanskoga jezika: Nastavni sat(i) s Abdulahom Sidranom Vedad Spahić - Sidranova poetička samoporicanja Amela Šehović - Analiza diskursa moći u drami A. Sidrana U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce Silvio Ferrari Čovjek, Bosna i svijet u umjetničkim vidicima Abdulaha Sidrana
More...
Za mene predstavlja čast i radost što s vama ovdje u Sarajevu smijem podijeliti nekoliko svojih misli o svjetskom etosu i dijalogu. Obojici sam svojih prijatelja, prof. Mati Zovkiću i Alenu Kristiću, veoma zahvalan za ovaj poziv na Katolički bogoslovni fakultet. U mojoj svijesti Sarajevo nije samo grad užasne patnje, kako smo se to nedavno ponovno mogli podsjetiti također i u njemačkim medijima. Za mene Sarajevo prije svega posjeduje i auru grada dijaloga. Vjerojatno se niti u jednom gradu svijeta, čak niti u Jeruzalemu, na tako uskom prostoru kao ovdje jedna pored druge ne nalaze džamija, sinagoga, katolička i pravoslavna crkva.
More...
Ako svijet života (Lebenswelt) nešto znači, onda znači, između ostalog, mjesto na kojem se susreću eksperti raznih vrsta, ali i eksperti i laici, i gdje je dopušten pristup čak i gerilcima. To me ohrabruje da progovorim o temi za koju nisam kvalificiran ni kao ekspert za glazbu, ni kao glazbeni pedagog, nego tek kao ljubitelj glazbe. Što se tiče koncepta svijeta života, njegov je utjecaj u međuvremenu bio trajan. Taj je uspjeh išao ruku pod ruku s opasnošću od vulgarizacije i razvodnjenja, bilo da se od samoga koncepta očekuje previše ili premalo. Očekuje se previše kada se svijet života promatra kao svojevrsna spasiteljska instanca, kao utočište blizine, neposrednosti, nepatvorene prirodnosti, i kada u njemu, poneseni antimodernističkim afektom, tražimo kompenzaciju za previše tehnizirani svijet.
More...
Excluded, ridiculed and disregarded by misogynist literature, history and society, feminist authors of quite a few numbers personify marginality in their protest against the worldwide Renaissance social system. Raised to be a good wife, the Renaissance woman is imprisoned in a dull life framed around silence, obedience, ignorance and domestic work. Accomplishing lesser duties attributed to femininity, they are denied of high pursuits like writing, literature and art, closely associated with masculinity in the biased world. Nevertheless, some Renaissance authors dare challenge women’s fate, thus labelled as marginal and dissenter by discoursed society. Among them Anne Bradstreet from England, Christine de Pizan and Laura Cereta from Italy, Marie Le Jars de Gournay and François Poullain de la Barre from France and Juana Inés de la Cruz from Mexico represent a universal objection against male tyranny. As the new age brings about an intellectual awakening into the world, these authors revive by producing rather prolific, inspirational quality works. Yet, they are regarded minor or even non-existent by major patriarchal system simply for defending women’s rights, only until they are eventually ensured their justified positions by literary cycles.
More...
Dealing with the intrusion and interference of European imperialism in the Pacific, in the East India, in South America and in Africa, many of Joseph Conrad’s tales and novels gradually reveal the physical, psychological, social, economic, cultural or moral effects of colonialism upon both the natives and the colonizers. This paper will analyse the variety of narrative techniques used by Conrad to highlight the problematics of marginalization. For example, the poetic and allegorical discourse in The Nigger of the Narcissus (1987) allows Conrad to record individual and collective instances of racial discrimination whereas the parodical and satirical voice in An Outpost of Progress (1989) undermines the colonizers’ false pretenses to bring progress and civilization to distant territories. In addition, this paper is meant to show that darkness as a recurrent motif in Conrad’s work is in fact the result of marginalization visible in short stories such as The Lagoon (1898), novellas such as Heart of Darkness (1899), Youth (1902), The End of the Tether (1902) or Typhoon (1903) as well as in novels such as the Malaysian trilogy, Lord Jim (1900), Chance (1913) or Victory (1915).
More...