Radiophonic Metamorphosis of Crime and Punishment

Radiofonske metamorfoze „Zločina i kazne“

Author(s): Mira Đorđević / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Švajcarski autor Friedrich Dürrenmatt bio je tokom čitavog svog književnog stvaralaštva zaokupljen tematskim kompleksom ljudske krivice kao i posljedicama koje iz ove proističu (posebno kategorijom kajanja). To se može vrlo lijepo pratiti na primjeru njegovih prvih radiofonskih tekstova, pri čemu se pokazuje čitava paleta mogućnosti koje je obrada ove teme dobila zahvaljujući upravo poetici radija. Zato se Dürrenmatt veoma rano okrenuo radiju kao idealnom mediju za oblikovanje svojih poetskih preokupacija. Njegove na prvi pogled kriminalistički obojene radio-drame DVOJNIK (1946), NOĆNI RAZGOVOR S PREZRENIM ČOVJEKOM (1952), NOĆ U KASNU JESEN (1956), kao i radio-groteska KVAR (1956), mogu se s obzirom na njihovu tematiku posmatrati kao svojevrsna cjelina, dok su one po svojim različitim strukturama mogući modeli radiofonskog oblikovanja.

Language and Rhythm in The Wolf from Our Mountain by Stevan Tontić

Jezik i ritam u knjizi Naše gore vuk Stevana Tontića

Author(s): Slađana Golijanin / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Sklop jezičkih jedinica u pjesmama ove zbirke presudan je za shvatanje njihovog sadržaja. Prema mom mišljenju, svaka stilska figura, riječ, rečenica i slovo uvedeni su na određenim mjestima upravo na onaj način na koji bi podržali osnovnu autorovu zamisao – prikazivanje potpuno razotkrivenog i “sa druge (realnije) strane” osvijetljenog života. Upravo zbog ovoga, knjiga Naše gore vuk ulazi u najdublje pore života, ali pod velom misterije i simboličnosti.

Midhat Begić – On the Social Importance of the Essay

Midhat Begić – o društvenom značaju eseja

Author(s): Muhamed Dželilović / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Keywords: esej; dvostruki ulasci i izlasci; opasnost; subverzivnost

Midhat Begić je esej poimao kao specifičan žanr u kojem se najraznovrsniji misaoni putevi međusobno susreću, ukrštaju i stapaju u umjetnost književnoga izraza. Pri tome esej ne ostaje samo u domenu onoga od čega polazi, dakle umjetnič kog djela ili opusa nekog autora, nego uvijek ispunjava i vrlo važnu društvenu funkciju, slobodno ulazeći u zonu najkrupnijih političkih, ideoloških, filozofskih i socijalnih pitanja. Stoga je on za njega uvijek bio i ostao najsubverzivniji i najopasniji oblik pisanja. A tu opasnost osjetio je i sam autor kada god se njegovo nastojanje da modernitetom otvori jednu malu sredinu, sudaralo sa retrogradnim ili aktuelnim kolektivnim ideologijama i provincijalnim mentalitetom. Ovaj tekst govori o samo jednom aspektu Begićeve vještine stalnih dvostrukih analitičkih ulazaka u književno djelo i domaću književnu scenu i izlazaka u domen samih vrhunaca moderne svjetske književnosti i najkrupnijih društvenih svjetskih pitanja. Na taj način on je uspijevao govoriti o nagomilanim problemima prošlosti, ali gradnjom, za naše prilike, jedinstvenog projekta budućnosti.

Midhat Begić Yesterday and Today

Midhat Begić juče i danas

Author(s): Hanifa Kapidžić-Osmanagić / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Kad smo prije gotovo tri decenije, nakon njegove smrti (16. 11. 1983) okupljali svjedoke jednog života i djela, poznavaoce, saradnike i poštovatelje i pripremali broj časopisa “Izraz” njemu posvećen, ispunjavalo nas je, toga se dobro sjećam, osje}anje nenadoknadivog gubitka. Danas, u povodu stogodišnjice njegovog rođenja (12. 07. 1911), nakon što smo, jednom više, iščitavali tog pjesnika eseja, mislim da dominira svijest o nemjerljivom dobitku. Djelo koje je ostavio Midhat Begić stameno je i nezaobilazno, na njega se pozivaju, u odnosu na njega odre|uju oni pisci, književni teoretičari i kritičari koji su svjesni svoga duga i nastoje da krče stazama na koje im je on ukazao, – i dalje od njih-, jednako kao i oni koji u poletu ostvarivanja svojih zamisli definišu sebe kroz Begićevo djelimično poricanje ili omeđivanje njegovog uticaja. Midhata Begića privlačili bi i jedni i drugi. Begić je dobro znao da se do stvaralačke istine, one koja može voditi naprijed, ne može kročiti samo istim, istosmjernim putevima. U svojim stavovima naš teoretičar i rodonačelnik nije bio znanstveno sujetan: imao je onu rijetku a uro|enu mogućnost distanciranja od samoga sebe, u polemikama nije istrajavao na apriorizmima, nego samo, i uvijek, ali onda do dna mogućeg zaključivanja, na argumentima.

Types of the Comic: Henri Bergson in Theory and Boris Dežulovic in Practice

Tipovi komike: Henri Bergson u teoriji i Boris Dežulović u primjeni

Author(s): Fahrudin Kujundžić / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Anri Bergson, u svojoj knjizi Smijeh, na komičko gleda kao na mehaničko krivotvorenje života, automatizovano djelovanje koje je falsifikat prirode, ili jezgrovito rečeno: živo koje se ponaša kao mehaničko. Po Bergsonu, osnovni zakon života je da nema ponavljanja; komika, s druge strane, nastaje kada se čovjek (još uvijek čovjek) ponaša kao kakav automat, kao mašina koja oponaša život.

The Identity of the Narrative Text

Identitet pripovjednog teksta

Author(s): Davor Beganović / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Alma Denić-Grabić, Bosanskohercegovački roman na kraju stoljeća. Konstrukcije narativnih identiteta: kraj stoljeća i bosanskohercegovački roman, Brčko, Preporod 2010.

On Poetics of the Journal

O poetici dnevnika

Author(s): Nedžad Ibrahimović / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Željko Ivanković: 700 dana opsade – Sarajevski dnevnik 1992-1994; Tko je upalio mrak? Sarajevski pojmovnik Nema suštinske razlike između dnevnika i bilo koje druge literarne fikcije. Ako ovu teorijsku misao stavite pored dnevnika koji se bavi bilježenjem opsade jednoga grada, lako bi vas mogli optužiti za postmodernističku relativizaciju vrijednosti uz pomoć koje (relativizacije) postmodernistička teorija i literatura žele legitimirati globalizam i liberalni kapitalizam. Nije li, mogli bi reći kritičari, upravo slučaj Balkana, i Sarajeva u njemu, posvjedočio kako niti Hegelova, a niti Fukuyamina “kraja povijesti” nema (još) na vidiku? I da, stoga, jezici i diskursi nisu tako nevini kako bi to, paternalizirajući (i patronizirajući) postmodernisti, kao, željeli?! Naravno, ovakvo je svođenje sve kompleksnosti postmodernih –izama na njihovu političku, odnosno ideologijsku “komponentu”, sasvim pogrešno i, dakle, nije niti djelomično, i ni pod kojim uvjetima, tačno!

Midhat Begić and the Literature of Bosnia-Herzegovina Today

Midhat Begić i književnost Bosne i Hercegovine danas

Author(s): Ivan Lovrenović / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Na koji način ima smisla danas, u našim radikalno promijenjenim političkim i porazno degradiranim kulturnim prilikama misliti o Midhatu Begiću, o njegovu značenju i o njegovoj književnoj i intelektualnoj ostavštini, a da to ne bude tek ritualno prisjećanje i sentimentalno odavanje počasti? Drugim riječima – što je ono po čemu je Midhat Begić živ danas?

Namelessness as a Space of Liberty

Bezimenost kao prostor slobode

Author(s): Iva Beljan / Language(s): Croatian / Issue: 53-54/2011

Enes Karić: Jevrejsko groblje, Tugra, Sarajevo, 2011. Godine 2009. tiskane su Pjesme divljih ptica, romansijerski prvijenac Enesa Karića, teologa, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, autora koji se dotad potvrdio svojim znanstvenim, predavačkim, prevoditeljskim, uredničkim, priređivačkim, esejističkim, putopisnim i drugim radovima. Umjetnički pažljivo osmišljen, roman Pjesme divljih ptica pričom je smještenom u 16. stoljeće, u vrijeme nakon Lepantske bitke, prijelomno za Osmansko Carstvo, u alegoriji progovorio o bosanskohercegovačkoj sadašnjosti i o njezinim relacijama prema svjetskim političkim središtima, kao i o unutarnjoj izgubljenosti te o nedostatku jasna stava prema sebi samoj.

Robert Coover’s The Public Burning as Political Metafiction: The Deconstruction of the Construction of the Other

Javno spaljivanje R. Coovera kao politička metafikcija

Author(s): Sanja Šoštarić / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Američka postmodernistička proza Johna Bartha, Donalda Barthelmeja, Kurta Vonneguta, Ishmaela Reeda, Thomasa Pynchona i Roberta Coovera pojavila se kao jedinstven književni i kulturološki proizvod revolucionarnih 1960-ih i 1970- ih godina, te je kao takva odmah pokrenula i izuzetno gorljivu kritičku raspravu koja je utihnula tek u 1990-im, kada su čak i njegovi najžustriji branitelji me|u kritičarima morali priznati da je američki književni postmodernizam stvar prošlosti, barem kao prevladavajući književni pravac. Međutim, višedecenijska rasprava je, pored pokušaja da se preciznije ustanovi neuhvatljivi termin ’postmodernizam’, ponudila i zbunjujuću pregršt različitih naziva za novu američku prozu (kao npr. metafikcija, parafikcija, nadfikcija, međufikcija itd.) i podijelila kritičare oko pitanja da li američka postmodernistička književnost može ili treba predstavljati efikasnu kritiku društva i političkih prilika.

The Role of the Slave in Plautus’ Comedies Miles gloriosus and Aulularia

Uloga roba u Plautovim komedijama Miles gloriosus i Aulularia

Author(s): Drago Župarić / Language(s): Croatian / Issue: 53-54/2011

Miles gloriosus (Mil.) i Aulularia (Aul.) pripadaju najboljim Plautovim komedijama, koje, inače, spadaju među tzv. palijate, jer su pisane po uzoru na novu atičku komediju, kojom su se osobito proslavili Menandar, Filemon i Difil.2 Grčke originalne komedije na koje se Plaut ugledao nisu došle do nas, pa stoga ne možemo ocijeniti njegovu nezavisnost, odnosno originalnost u odnosu na grčke modele. U ovom članku svraćam pozornost na lik roba. Zašto baš ove dvije komedije? Spomenute komedije spadaju u tipične Plautove komedije karaktera, koje se ponajviše ogledaju u likovima hvalisavca Pirgopolinika i škrtice Eukliona. Miles gloriosus je vjerojatno najkomičnija Plautova komedija, za razliku od Aulularia- e što se ubraja među najozbiljnije njegove komedije. Interpretativnom metodom pojedinih stavki, referirajući se na lik roba, analizirat ću pojedine izričaje i radnje. Inače, rob (lat. servus) je jedan od sjajnih likova Plautovih komedija, te spiritus movens njegovih fabula i dominantan lik.

The Literary Value of Divković's Opus

Književna vrijednost Divkovićeva djela

Author(s): Željko Ivanković / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Uz fra Matiju je Divkovića (1563.-1631.) već uvriježena atribucija da je “otac bosanske književnosti”. Kad se za nekoga kaže da je “otac književnosti”, onda to znači da je otac nacionalne književnosti, začetnik književnosti, rodonačelnik autorske književnosti na narodnom jeziku, na jeziku jednoga naroda. Prvi koji je objavio neko književno djelo na narodnome jeziku. Poznato je da se i uz Marka Marulića veže pojam “otac hrvatske književnosti”; za Dantea, a možda još više i prije za Franju iz Asiza, moglo bi se reći da je otac talijanske književnosti. Dakle, da je prvi od onih koji su pisali na narodnom jeziku, jeziku kojim govori običan puk.

Almost Nothing

Gotovo ništa

Author(s): Ferida Duraković / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Chris Agee, Gotovo ništa, poezija, Buybook, Sarajevo 2011.

Lexicographical Definition of Sevdalinka Song

Leksikografsko određenje sevdalinke

Author(s): Munib Maglajlić / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

O ljubavnoj narodnoj pjesmi koja je od kraja 19. stoljeća uobičajeno označavana terminom sevdalinka postoji obimna literatura, koja je – u kakvom-takvom kontinuitetu –nastajala u vremenskom rasponu od gotovo dva stoljeća. Naime, prema dosadašnjim uvidima – ako se izuzme davnašnja vijest u izvještaju splitskog kneza mletačkom senatu iz osme decenije 16. stoljeća – literatura o sevdalinci ima svoj “novi početak” godine 1814, u opaskama Vuka Karadžića u njegovoj prvoj, u Beču objavljenoj zbirci narodnih pjesama pod naslovom Mala prostonarodna slavenoserbska pjesnarica. Sam termin sevdalinka u vrijeme njegovog ranog ustaljivanja u praksi imao je varijaciju u obliku sevdalija (J. Ilić, E. Mulabdić, S. Bašagić), koji će se kasnije koristiti za onog pojedinca koji uživa u ovoj ljubavnoj pjesmi ili živi u znaku onog doživljaja svijeta koji je prispodobiv ovoj vrsti lirske narodne pjesme.

Literary Criticism as a Poetics of Encounter

Književna kritika kao poetika susreta

Author(s): Marina Katnić-Bakaršić / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Hanifa Kapidžić-Osmanagić. Ogledi o Hélène Cixous. Ka poetici idiomatičke razlike. Sarajevo, Rabic, 2011.

Poetic Technique by A.B. Šimić and Reflections on Vers Libre by T.S. Eliot

Tehnika pjesme A. B. Šimića i Reflections on vers libre

Author(s): Tina Laco / Language(s): Bosnian / Issue: 53-54/2011

Slobodni je stih, od samih svojih (romantičarskih) početaka pa do kraja svog formativnog perioda, odnosno perioda kada već postaje normom (smatra se da je to 1914. godina), prošao kroz sve faze kroz koje uobičajeno prolaze sve (književne) pojave obilježene statusom senzacije – i fazu ekscesa, i fazu inercije, i fazu prihvaćanja, sve tri popraćene najrazličitijim estetičkim mitovima – da bi se na kraju “udomaćio” unutar svih nacionalnih književnosti. Od razdoblja romantizma, kada je slobodni stih još uvijek samo istup unutar vrlo razvijene svijesti o jasnim granicama književnih žanrova, te tako i o pravilima svakog pojedinog žanra, poslije 1910.godine on kao da polako postaje ono što je kanadski filozof Ian Hacking opisao izrazom “dinamički nominalizam”: “(...) in which, once you invent a category (...) people will sort themselves into it, behave according to the description, and thus contrive new ways of being.”

A Book with a Secret Code of Our Destiny

Knjiga sa tajnom šifrom naše sudbine

Author(s): Latinka Perović / Language(s): Serbian / Issue: 53-54/2011

Delo Radomira Konstantinovi}a je obimno, ali on je najpoznatiji po jednoj svojoj knjizi, Filosofija palanke, koju je napisao tačno na sredini životne putanje, u svojoj 41. godini. Ta je knjiga potisnula interesovanje za sve što je napisao i pre i posle nje. Za njegove romane i eseje: Kuća bez krova, Daj nam danas, Mišolovka, Čisti prljavi, Izlazak, Ahasver ili traktat o pivskoj flaši, Pentagram, beleške iz hotelske sobe, Dekartova smrt, Beket prijatelj. Za radio-drame: Saobraćajna nesreća, Euridika, Veliki Emanuel, Ikarov let, Liptonov čaj. Za osmotomno Biće i jezik – u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka. U isto vreme, Filosofija palanke dugo je bila poznata samo uskom krugu čitalaca, da bi devedesetih godina prošlog veka postala ključna u tumačenju raspada države, ratova i sloma društva. Danas se o njoj govori kao o klasičnoj knjizi a zapravo je ostala nepročitana knjiga. Kako se to moglo dogoditi objašnjava njena skoro pola veka duga istorija.

Poems

Versek

Author(s): Elemér Horváth / Language(s): Hungarian / Issue: 02/2005

Album of Friends (Album Amicorum) – Notes to History of a Cultural Historical Source

„Barátok albuma” – jegyzetek egy művelődéstörténeti forrás történetéhez

Author(s): George Gömöri / Language(s): Hungarian / Issue: 02/2005

Treatise

The Music Saloon

A zeneszalon

Author(s): Tarashankar Banerji / Language(s): Hungarian / Issue: 02/2005

Short story, translated by Imre Bangha.