Integralni i sumativni pristup pravnim principima Pravni principi u ustavnom pravu – metodološki problem?
Integral and summative approach to legal principles Legal principles in constitutional law - the methodological problem?

Author(s): Edin Šarčević
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Political Theory, Methodology and research technology
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; legal principles; constitutional norms; methodology; principles in theory; political theory;
Summary/Abstract: Razumijevanje ustavnih principa podrazumijeva razumijevanje različitih tipova ustavnih normi i kontekstualizaciju takvog razlikovanja u dogmatski orijentiranoj pravnoj znanosti i praksi. Pravni principi se najprije definiraju kao opšti pravni stavovi koji daju smjernice za uspostavljanje i vršenje državne vlasti. Kontekstualizacija ovakve definicije u jurisprudenciji i jurisdikciji zahtijeva razlikovanje principa i pojmova na jednoj i principa od državnih ciljeva, ustavnih zapovijesti i jamstava na drugoj strani. Na toj pozadini se ustavni principi ne mogu razumijevati samo kao apstraktni iskazi bez konkretnog normativnog učinka. Oni su pravni konstrukti iz kojih se izvode prava i obaveze. Od te se tačke pokazuje značaj integralnog i sumativnog razumijevanja pravnih principa kao rezultat metodološki korektnog dobijanja i korištenja pravnih principa u dogmatskoj jurisprudenciji i jurisdikciji najviših sudova putem deduktivnog i induktivnog zaključivanja. Samo induktivno konstruiranje pravnih principa, od konkretnih normi prema opštem pravnom principu, pravnodogmatski odgovara kriteriju tačnosti. To bi u osnovi značilo da je korektno izvođenje pravnih principa moguće samo kao sumativni postupak: ustavni principi postoje kao pravne konstrukcije koje u smislu jezičke ekonomije, preglednosti i racionalizacije, očuvanja konzistentnosti pravnog sistema, hermeneutike i obrazovanja objedinjuju više konkretnih ustavnih propisa. Ovdje funkcija preglednosti i jezičke ekonomije pravnog principa zamjenjuje normativni kvalitet: u sumativnom smislu principi nisu podobni za supsumpciju konkretnog slučaja, dakle, ne predstavljaju norme iz kojih se neposredno mogu izvoditi prava i obaveze. No, takav zaključak ne isključuje deduktivno izvođenje pravnih principa. Razlog ne leži u pravničkoj fantaziji koja ustavne pojmove obogaćuje historijskim, filozofskim ili ideološkim slikama nego u činjenici da su deduktivni kostrukti pogodni za dogmatski usmjerenu jursidikciju i jurisprudenciju. Oni ne zadovoljavaju nužno zahtjev tačnosti, nisu značajni/važni za rješavanje konkretnog pravnog slučaja, ali su podobni za njegovo situiranje u konkretan socijalni, historijski, znanstveni ili politički kontekst, dakle podobni su za razumijevanje višeslojnih elemenata svakog problema koji treba riješiti – oni optimiraju pravne odluke. Odluke ustavnih sudova dokumentiraju uočljivu premoć integralnog pristupa pravnim principima, prisutna je jednoznačna tendencija ka jačanju deduktivnog metoda u rješavaju pravnih sporova. Ovakvom postupku se mora staviti primjedba netačnosti, no ona zasigurno neće ništa izmijeniti u ustaljenoj praksi. Kako bi se smanjio rizik proizvoljnog odlučivanja ili korištenja ustavnih principa kao argumentativnih toposa koji predstavljaju verbalni nakit bez normativne supstancije predlažem teorijski rad na kompilaciji, sistematizaciji i sadržajnom određivanju pravnih principa. To što za ustavne sudove vrijedi kao apriori zadan stav, mora biti na adekvatan način osigurano u semantičkom i sadržajnom smislu. Ovdje vidim nenadomjestiv doprinos pravnoteorijskih disciplina.

• Details
• Contents