Financiranje Katoličke crkve u Hrvatskoj
Funding of Catholic Churches in Croatia

Author(s): Ana Benačić
Subject(s): Christian Theology and Religion, Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Theology and Religion, Fiscal Politics / Budgeting
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; Catholic church; Republic of Croatia; financing; state; budgeting; tax; legal framework; constitution;
Summary/Abstract: Činjenica jest da crkveni porezi u europskim zemljama zamjenjuju onaj prihod Crkve iz hrvatskog državnog proračuna, koji se vodi pod šifrom A539026 te da i ta sekularnija društva nastavljaju financirati Crkvu kroz različite druge programe, baš kao i u Hrvatskoj: plaće vjeroučitelja, sufinanciranje njihovih škola i bolnica, obnovu kulturnih dobara i slično. Imovina tih vjerskih zajednica je, baš kao i u Hrvatskoj, impozantna – Crkva je drugi najveći austrijski zemljoposjednik i drugi najveći poslodavac u Njemačkoj. Međutim, hrvatski model financiranja vjerskih zajednica je i dalje je u usporedbi s njima netransparentan i neadekvatan. Crkva u Hrvatskoj, naime, ne mora dokazivati da dobro gospodari novcem poreznih obveznika, ne ulaže trud da bi došla do novca vjernika, niti se na bilo koji način osjeća pozvanom da bude transparentna u svom poslovanju. Država joj pomaže u tome tako što kod izdvajanja iz proračuna ne pravi razliku između poreznih obveznika – njih se ni u kom trenutku ne pita jesu li uopće vjernici ili bi radije svoj porez preusmjerili u neke druge namjene. Sve do pokretanja ovog novinarskog istraživanja, javnosti nije bio poznat iznos koji prima iz proračuna, a zbog neprobojnosti institucija, još uvijek se ne zna kolikim fondom imovine ona raspolaže, koliko prima iz drugih javnih izvora poput javnih poduzeća ili lokalnih i regionalnih samouprava, a kamoli kolika je bilanca njenih komercijalnih djelatnosti. To sve ima i svoje posljedice. Zbog raznih skandala i visine poreza Crkva u Njemačkoj gubi u prosjeku 127 tisuća ljudi godišnje. Nadalje, među poreznim obveznicima česta je zabluda da novac koji završava u rukama crkvenih vlasti biva raspoređen u karitativne djelatnosti. Zbog ovog se vjerovanja Udruga za zaštitu potrošača u Italiji 2012. godine tužbom pobunila protiv crkvene propagande oko poreza otto per mille. Ustvrdili su da je Crkva svojim marketingom, kojim je uvjeravala da sav porez ide u humanitarne svrhe, obmanjivala porezne obveznike preko zakonite mjere. Budući da se 23 posto tog poreza u Italiji zaista i utroši na ublažavanje nevolje najsiromašnijih, kako bi hrvatski građani trebali reagirati na podatak iz izvještaja HBK, prema kojima je udio karitativnih aktivnosti Crkve u potrošnji javnog novca - siromašnih 11 posto?

• Details
• Contents