Monitoring the implementation of recommendations of the Council of Europe on measures to combat discrimination based on sexual orientation or gender identity. The report for Bosnia and Herzegovina. Cover Image

Praćenje provedbe Preporuke Vijeća Evrope o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Izvještaj za Bosnu i Hercegovinu.
Monitoring the implementation of recommendations of the Council of Europe on measures to combat discrimination based on sexual orientation or gender identity. The report for Bosnia and Herzegovina.

Author(s): Mariña Barreiro, Vladana Vasić
Subject(s): Gender Studies, Law, Constitution, Jurisprudence, Civil Law, Human Rights and Humanitarian Law, Social differentiation, EU-Legislation
Published by: Sarajevo Open Centre
Keywords: council of the EU; LGBT population; recommendations; sexual discrimination; gender identity discrimination; BiH; report;
Summary/Abstract: Jedina mjera koju su bosanskohercegovačke vlasti preuzele u skladu s Preporukom Vijeća Evrope upućene državama članicama o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu (Preporukom CM/ REC(2010)5) jeste uključivanje seksualne orijentacije i seksualnog izražavanja u antidiskriminaciono zakonodavstvo. Međutim, u nedostatku drugih mjera, te u svjetlu teške društvene netrpeljivosti, ovo zakonodavstvo pruža slabu zaštitu lezbejkama, gej i biseksualnim osobama. Prema saznanjima Sarajevskog otvorenog centra, vlasti nisu usvojile nikakve druge mjere za provođenje zahtjeva navedene Preporuke. Konkretno, nije bilo revizije postojeće legislative i drugih mjera koje bi mogle, direktno ili indirektno, dovesti do diskriminacije, ne postoji odredba za zaštitu od diskriminacije na osnovu rodnog identiteta i nema uvođenja sveobuhvatne strategije usmjerene na rješavanje problema javne diskriminacije i na suzbijanje predrasuda i stereotipa. Preporuka i njen Dodatak nisu prevedeni niti su distribuirani široj javnosti od strane vlasti ili civilnog društva. Predrasuda zasnovana na seksualnoj orijentaciji (ali ne i na rodnom identitetu) kao motiv krivičnog djela uzima se kao otežavajuća okolnost u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta, ali ne i u Federaciji BiH. Čini se da nema posebne obuke za policijske službenike i pravosuđe u vezi sa homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje, niti za zatvorske službenike u vezi sa LGBT zatvorenicima_cama. Ako i ima podataka o ovome, nisu transparentni i ostali su nam nepoznati. Bosna i Hercegovina nema zakona koji zabranjuju govor mržnje ili podstrekavanje na mržnju na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta (uključujući i govor mržnje na internetu). Iako sloboda izražavanja i okupljanja LGBT osoba postoji u teoriji, nasilje za vrijeme Queer Sarajevo Festivala, kao i neuspjeh vlasti da pruži zaštitu učesnicima_ama, pokazuju da je stvarnost drugačija. Da li i koliko su se stvari poboljšale, bit će vidljivo onda kada LGBT zajednica stekne povjerenje da ponovo pokuša ostvariti slobodu izražavanja i udruživanja u javnom prostoru. Istospolne seksualne radnje nisu krivična djela. Nisu preduzeti koraci za uklanjanje diskriminacije u pristupu pravima parova i roditeljstva. Onda kada je promjena spola završena, pojedinac_ka može podnijeti zahtjev za izmjenu oznake spola u svim zvaničnim dokumentima uključujući, u prvoj fazi, jedinstveni matični broj. Stoga, u proceduri zakonske izmjene spola izražen je uvredljiv zahtjev, kojim se traži da osoba u potpunosti hirurški izmijeni spol kako bi se oznaka spola u njegovim_njenim zvaničnim dokumentima promijenila, čime se povređuje pravo na vlastito rodno izražavanje. Zakon o radu Brčko distrikta i Zakon o radu u institucijama BiH zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, ali isti zakoni u Federaciji BiH i Republici Srpskoj ne zabranjuju. Prema informacijama koje je Sarajevski otvoreni centar dobio od institucija vlasti, nijedna druga mjera koju predlaže Preporuka nije poduzeta, uključujući i one u vezi sa oružanim snagama, kao i privatnošću transrodnih osoba. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, kao i neki pravni instrumenti na entitetskom nivou, izričito zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u obrazovanju, ali isto tako ne uključuju izričito diskriminaciju i na osnovu rodnog identiteta. Međutim, druge mjere, kao što je očuvanje prava djece i mladih na obrazovanje u bezbjednom okruženju izuzetom od nasilja, socijalne isključenosti i drugih oblika diskriminacije, koje su predložene Preporukom, nisu provedene. Analiza školskih udžbenika pokazuje da se u nekima homoseksualnost definiše kao bolest i svrstava u grupu poremećaja poput pedofilije i narkomanije. Homoseksualnost se više ne klasifikuje kao bolest, programi prevencije HIV-a/ AIDS-a uključuju LGBT osobe, a LGBT osobe mogu da identifikuju svoje partnere kao kontakt osobu u slučajevima nužde. Ipak, čini se da druge mjere koje se odnos na oblast zdravstva, koje su predložene Preporukom, nisu primjenjene. Zakon o zabrani diskriminacije BiH zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u oblasti stanovanja, ali ne i na osnovu rodnog identiteta. Ni u ovoj oblasti nisu provedene konkretne mjere predložene Preporukom. Bosanskohercegovački zakoni ne navode izričito seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u kontekstu azila. Ovlaštenja ombudsmena za ljudska prava izričito uključuju seksualnu orijentaciju, ali ne i rodni identitet. Međutim, ombudsmen je uključio rodni identitet u radu Institucije i, u granicama svojih resursa, sprovodi neke od aktivnosti predloženih Preporukom. Ipak, zbog nedostatka sredstava, Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne sprovodi opsežne javne kampanje u cilju promicanja antidiskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

  • Page Count: 52
  • Publication Year: 2013
  • Language: Bosnian