Pet teza o aktualno postojećoj shizoanalizi filma
Five Theses of Actually Existing Schizoanalysis of Cinema

Summary/Abstract: Nedavno sam na jednoj večeri čuo vic za koji bih rekao da zgodno sažima dilemu s kojoj se suočavamo kad želimo odgovoriti na pitanje kao što je ovo koje sam sebi ovdje postavio: »Što je shizoanaliza filma?« Matematičaru, inženjeru i knjigovođi postaviIi su jednostavno pitanje - koIiko je dva plus dva? Matematičar je odmah odgovorio da su dva plus dva točno četiri. Inženjer je izvadio kalkulator, nekoliko minuta tipkao po njemu i teška srca naposljetku rekao da su dva plus dva aproksimativno četiri. Knjigovođa se u međuvremenu primaknuo postavljaču pitanja i šapnuo mu na uho: »Koliko želite da bude?« Ne vjerujem da nam je dostupna matematičareva uvjerenost, nekmoli točnost: sa sigurnošću se može reći da je Deleuzeov i Guattarijev rad sustavan, ali nije konstantan - koncepcije mijenjaju značenje od knjige do knjige, štoviše katkad u istoj knjizi. Zar oni nisu rekli da je netočnost zapravo jedina istinski točna forma? S ovim bismo ušli ravno u područje inženjera. Međutim, Deleuze i Guattari ne dijele inženjerov praktični interes za materijalnost (vlačna čvrstoća čelika, stupanj raspada pod pritiskom i tako dalje) koji mu omogućava da gradi mostove koji se neće srušiti u rijeku.

• Details
• Contents