Kroz Suočenja: književnoznanstveni rad i izraz Hanife Kapidžić-Osmanagić
Through Confrontations: Hanifa Kapidžić-Osmanagić’s Literary Research and Expression

Summary/Abstract: Književnoznanstveni opus Hanife Kapidžić‑Osmanagić (1935–2019) znatan je i osobit, kao i njezino, proučavanjem književnosti, ali i izvanknjiževnim nepredvidivostima i nužnostima usmjeravano, šire kulturno djelovanje, angažman, doprinos. Pet knjiga Suočenja – s (pod)naslovima Od nadrealizma do strukture (1976), Portreti i prigode (1981), Begić – Ristić – Davičo – Krleža... (1986), Sarajevo, Sarajevo (1998) i U brzake vremena (2003) – koštani su stup bibliografije ove romanistkinje, književne teoretičarke, kritičarke, esejistkinje. Sam naslov Suočenja, uobličenih i zaokruženih prije nedavnog, konačnog, biografskog omeđenja, (p)ostao je kvintesencijalna metafora kontinuiteta i osobenosti jednoga rada, mišljenja i izraza. Jedinstvenost Suočenja tako je usporediva s jedinstvenošću Raskršća Midhata Begića zahvaljujući kojem se autorica opredjeljuje za temu svoje doktorske disertacije, pa i za izbor žanra – studijskog ogleda kao modusa saobraženja s objektom teorijskog, kritičkog pisanja. Unutar okvira koji čine Srpski nadrealizam i njegovi odnosi sa francuskim nadrealizmom (1966), kao prva, te Ogledi o Hélène Cixous (2011), posljednja i po mnogočemu iznimna knjiga, smještaju se i dvije Hrestomatije srpskog nadrealizma (1970) te Pjesnici lirske apstrakcije (1992, 1999), knjiga čija je nesretna (po)ratna izdavačka sudbina podcrtana i činjenicom da je pisana s velikom znanstvenom posvećenošću: u autoričinim ogledima o bosanskohercegovačkoj poeziji nakon Drugog svjetskog rata ogleda se danas sve rjeđe, akademski gotovo iščezlo, umijeće pisanja o pjesništvu.

• Details
• Contents