Sjećanja i izabrani spisi
Memories and selected writings

Summary/Abstract: Po završetku studija na Ekonomskom fakultetu u Beogradu došao sam u Tuzlu i zaposlio se u Direkciji Rudnika lignita “Kreka”, preciznije rečeno u Komercijalnoj službi Rudnika. U toj službi i kao upravitelj Rudnika lignita “Lukavac”, jednog od Krekinih rudnika, proveo sam vrijeme od 20. novembra 1952. do 13. maja. 1957. godine. Kada sam prvog decembra 1957. godine po želji Pašage Mandžića, tadašnjeg predsjednika Sreskog narodnog odbora Tuzla, stigao u Banoviće, osjećao sam se kao da sam u nekoj dalekoj tuđini. Do Živinica sam se koristio vozilom, a od Živinica do direkcije Rudnika u Banovićima valjalo je pješačiti puteljkom kojeg prolaznici nazivaju kozijim putićem. Koziji putić, a na vidiku nigdje koze! Po oslobođenju ondašnje Jugoslavije među prvim njenim zakonima našao se i zakon o likvidaciji koza. Ispade da je neko i koze, tugo naša, svrstao u fašiste! Proturječiti tome nije se smjelo. A od davnina se znalo za kozu da je narod zbog koristi od nje i skromnosti njenih potreba i ne naziva kozom, već “sirotinjskom majkom”.

• Details
• Contents