Jezička norma, sredina i kultura govora
Language Norm, Environment and Speech Culture

Summary/Abstract: Od nastavnika maternjeg jezika i od osoba koje se na neki drugi način javno bave jezikom često čujemo pritužbu: „Svako se miješa u naš predmet i svako ga poznaje. A u posao matematičara, ili u posao predavača engleskog jezika — ne miješaju se.” U ovome ima mnogo istine. To je upravo psihološki simptomatično. Ali ima i socijalnih razloga: jezik kao sistem svojina je svih društvenih slojeva, bez obzira na stalešku izdiferenciranost. Sve nosioce novoštokavskog dijalekta (kao normiranog) obavezuje općenito sedam padeža, četiri akcenta, osam tipova konjugacije, četiri tipa deklinacije itd. U svim drugim oblastima ljudske djelatnosti jasno je razdvojena opservacija od akcije (intervencije), samo u jeziku nije. Svi učesnici komunikacije nekako su navikli na akciju (intervenciju), a daleko su od opservacije i izučavanja. Do ove istine došli su mnogi lingvisti dvadesetoga stoljeća, nezavisno jedan od drugoga.

• Details
• Contents