L’età Del Bronzo Recente Sulla Costa Orientale Dell’Adriatico
Late Bronze Age on Eastern Adriatic Coast

Summary/Abstract: U ovom radu daje se sažeti pregled kulture i stanja istraživanja na istočnom jadranskom primorju, od Istre do Albanije, u kasno brončano doba. Istočno jadransko primorje u to doba donekle se kulturno izdvajalo od okolnih područja. Ova faza ne nastavlja se izravno na srednje brončano doba, niti izravno prelazi u željezno doba, jer su balkansko-panonske seobe s ishodištem u zapadnopanonskom prostoru kulture groblja sa žarama, koje su trajale od kraja 13. do kraja 10. st., izazvale znatne promjene u razvoju kulture. Zato ova faza označava završetak brončanoga doba. Na ovom primorju mogu se uočiti četiri uža kulturna područja: 1. u Istri; 2 .na kasnijem području Liburna; 3. u srednjoj Dalmaciji, zapadnoj Hercegovini i Bosni, na kasnijem području Dalmata i 4. na južnom primorju. Jedna posebna, peta skupina ocrtava se u zaleđu, u Lici, na kasnijem području Japoda. Ova faza okvirno se datira u 11. i 10. st., dok uža vremenska podjela nije jasna. Ova faza još je slabo istražena. Iako je Istra najbolje istražena, ni u njoj osnovni problemi nisu šire osvijetljeni. U Istri je najznačajnija ostava iz Mušje jame kod Škocjana, koju je otkrio J. Szombathy 1910—1911. godine, zatim treba spomenuti istraživanje groblja i gradine Vrčin kod Vodnjana, što su izveli R. Battaglia i B. Forlatti Tamaro 1925—1929, kao i više grobnih humaka i drugih nalazišta koja je nakon prošlog rata istražio B. Bačić, pa groblje pod Brežcem kod Škocjana, groblje na Gradini iznad Limskog kanala i na gradini Vizače (Nesactium), iako ova nalazišta sadrže predaje ove faze u željezno doba. Na svojstva ove faze na srednjem primorju ukazao je prvi W. Buttler, a jedina šira istraživanja izveo je V. ćurČić na Velikoj gradini u Varvari u Hercegovini 1899—1900, što je posljednjih godina proširio B. čović i ustanovio stratigrafiju od eneolitika do kraja brončanog doba. Širi uvid u ovo razdoblje u Lici omogućen je tek pošto je istražena pećina Bezdan jača, što je izvela R. Drechsler-Bižić 1965. godine. Osim ranijih radova C. Marchesettija, J. Szombathyja, V. ćurčića, A. Gnirsa i W. Buttlera, značajnije radove nakon prošlog rata napisali su B. Bačić, I. Marović, B. Čović, R. Drechsler-Bižić, S. Vitri, K. Mihovilić i Š. Batović. Dosad je poznato ukupno 167 nalazišta ove faze ili nalazišta s tipovima te faze, ali je više ili manje istraženo samo 35. Od toga je u Istri poznato 19, na liburnskom području 46, na području Dalmata 65, na južnom primorju 17 i na području Japoda 20 nalazišta ili: 34 gradinska, 1 sojeničko i 11 pećinskih naselja, 3 pećinska groblja, 15 groblja na ravnome, 19 nalazišta humaka, 22 ili 23 ostave, a ostalima svojstva nisu poznata. Veća sustavna istraživanja izvedena su: u groblju pod’ Brežcem, u groblju Vrčin, na Gradini iznad Lima, u Vizačama, u Bezdan jači i u grobljima u Kompolju, Prozoru i Vlaškom Polju, pa na Bere tino voj gradini u Radovinu. Pojedina naselja trajala su samo u toku ove faze (Gradina u Bukovoj Gori, Bezdanjača i dr.), neka u cijelom eneolitiku i brončanom dobu (Velika gradina u Varvari), a neka od ove faze nadalje. Razlikuju se tri tipa naselja: gradinska, sojenička (Otok kod Sinja) i pećinska. Gradine su uobičajenih svojstava: na prirodno zaštićenim položajima, pretežno uzvišen j ima, redovno opkoljene suhozidnim bedemima, vel. oko 50x80 do 200 X 500 m, na nadmorskoj visini od oko 3 do 530 m. Zasad su poznate suhozidne pravokutne kuće s gornjim dijelom od drva na Velikoj gradini u Varvari i vjerojatno najstarije drvene kuće na vodi u sojeničkom naselju u Otoku kod Sinja. Groblja su bila podno ili pokraj gradina, a u Istri i na terasama između bedema, ili pod humcima podalje od naselja, a katkad i u pećinama. Sahranjivanje pokojnika vršilo se na tri načina: u skupnim grobljima na ravnom zemljištu pokraj naselja, u kamenim humcima podalje od naselja i u pećinama. Pokojnici su se redovno polagali na bok u zgrčenom položaju, često u škrinje od pet ploča, vel. oko 90—145 X 50—70 X 50—80 cm. U pećinama su se polagali na tlo nepokriveni i bez grobne konstrukcije. Nakon ove faze, od početka željeznog doba na području Japoda i u notranjskoj kulturi pokojnici su se sahranjivali ispruženi ili spaljeni, a u Istri isključivo spaljeni. Grobni humci su obično od kamena a rijetko od zemlje (Smilčić), ili od zemlje i kamena (Nikšićka Župa), promjera oko 3 do 30 i vis. 0,5 do 6 m. Nalaze se na visoravnima ili uzvisinama do 210 m visine, pojedinačno ili u skupinama. Sahranjivanje u teško pristupačne pećine vezano je za nemire i privremeno sklanjanje od opasnosti u vrijeme panonsko-balkanskih seoba, kao u Bezdanjači kod Vrhovina, koja se nalazi na dubini od 42 m. U grobovima se nalazi različita poputbina, pretežno nakit i dijelovi odjeće, a rjeđe oružje, oruđe i keramika. U jednom grobu nađe se od 1 do 43 predmeta. Od ukupno 22 ili 23 ostave 2 su iz Istre, 1 s liburnskog, 10 s dalmatskog, 4 s japodskog područja i 5 ili 6 s južnog primorja. Četiri ostave su nađene u pećinama i četiri na gradinama. Broj predmeta u svakoj ostavi kreće se od 2 do 326 (Mušja jama). Većina sadrži predmete ove faze, a neke ostave i kasnije proizvode, sve do 8. st. — pretežno oruđe i oružje od bronce. Pokretni predmeti uglavnom su izrađeni od bronce i pečene zemlje, a manja količina od kamena, drva i kosti, rijetko od jantara i stakla i samo izuzetno od zlata i željeza. Ovi predmeti potječu iz ostava, naselja i grobova. Ostave sadrže pretežno oruđe i oružje, a grobovi nakit, dok su neki predmeti, kao kalupi za lijevanje metalnih predmeta, poznati jedino iz naselja. Kulturni ostaci predstavljaju slijedeće tipove: privjeske, ogrlice, narukvice, naušnice, prstenje, fibule, alke, cjevčice, ukrasne igle, perle-zrna, ukrasne ploče, toke, puce, brijači, šila, žlice, dlijeta, sjekire, mačevi, noževi, bodeži, koplja, kacige, vezice za pojas, srpovi, kalupi za lijevanje metalnih predmeta, šipke — ingoti i dr. Zastupljena su četiri tipa fibula: 1) u obliku violinskog gudala, 2) lučne s dva zadebljanja na luku, 3) zmijolike i 4) spiralno-naočaraste. Fibule u obliku violinskog gudala poznate su samo s područja Dalmata, a raširile su se sa zapadnopanonskog prostora kulture groblja sa žarama. Lučne fibule s dva zadebljanja poznate su iz Istre s dva nalazišta u 5 primjeraka; s 11 nalazišta u 19 primjeraka s liburnskog područja; s 10 nalazišta u 12 primjeraka na dalmatskom području i s 5 nalazišta u 8 primjeraka na japodskom području ili, ukupno, s 28 nalazišta u 44 primjerka. One se nalaze i na širem prostoru, pretežno na sjeverozapadnom Balkanu, zatim u Albaniji, Makedoniji, Grčkoj do Male Azije i u Italiji. Dijele se na dvije osnovne varijante: liburnsku i dalmatsku. Liburnska je raširena na liburnskom, japodskom i istarskom području i u Italiji, a dalmatska uglavnom od Krke i Une na jugoistok do Male Azije i pojedinačno u južnoj Italiji. Razvile su se na liburnskom i dalmatskom području iz ranijih fibula u obliku violinskog gudala, jer nema dokaza za njihov prioritet izvan toga područja. Dalmatska varijanta se dijeli na tri razvojne faze (od 10. do 8. st.), a liburnska u dvije faze (od 11. do 9. st.). Zmijolike fibule poznate su u dvije varijante: 1) jednodijelne u Mušjoj jami i 2) dvodijelne na području Liburna i Japoda, koje su se odatle raširile u Italiju (od 10. do 8. st.). Slično se sumarno analiziraju i ostali tipovi predmeta i ukazuje se na njihovo podrijetlo i razvoj. U procesu razvoja i nastajanja ovog kompleksa na istočnom jadranskom primorju u kasno brončano doba osnovni poticaj imale su balkansko- -panonske seobe koje su krajem ove faze u Istri i oko sjevernog Jadrana izazvale bitne etničke i kulturne promjene zbog kojih je prestalo skeletno sahranjivanje, a pojavilo se spaljivanje pokojnika, dok su se u notranjskoj 50 i japodskoj kulturi, zbog miješanja stanovništva, primjenjivala oba načina sahranjivan ja. Pored toga, očituju se slijedeće nove pojave: 1) intenzivan uticaj iz panonskog prostora, 2) velik broj naselja mijenja položaj, 3) naselja su rijetka, 4) naseljuju se teško pristupačne jame i pećine, 5) javlja se velik broj ostava, 6) javlja se i uvozi velik broj metalnih predmeta, 7) razvija se i domaća proizvodnja metalnih predmeta, 8) znatne su promjene u lončarstvu, 9) intenzivne su veze sa susjednim kulturama, naročito s Balkanom, jugozapadnim panonskim prostorom i Italijom. Domaće predaje nisu presudne u razvoju, je r se nasljeđuju samo pojedini elementi, a nisu brojni ni drugi autohtoni proizvodi, kao što su mčne i zmijolike fibule, kratki mačevi i neki dragi. Najbrojniji su utjecaji iz kulture groblja sa žarama. Neki su predmeti nastali pod zapadnobalkanskim utjecajem, kao narebrene narukvice, spiralni privjesci, sjekire s ušicom i dr. Veze s jugoistokom su malobrojne, ali češće nego ranije, posvjedočuju ih sjekire albansko-đalmatinskog tipa na južnom primorju, brončane šipke, a na sjevernom primorju zrna jantara, ista kao u Italiji i na p rostom od Albanije do Grčke i sirijske obale, kao i zrna stakla, vjerojatno feničkog ili egipatskog podrijetla, ako nisu iz Italije. Veze s Italijom, čini se, 'u ovoj fazi su intenzivnije nego ranije, iako su slabije nego kasnije u željezno doba, i to zbog preseljenja pojedin ih ilirskih plemena u Italiju. U prvom valu balkansko-panonskih seoba (12. st.) nije d o š lo do većih pomicanja Ilira, iako se čini da su manje grupe tada. prešle u Italiju, gdje se javljaju isti tip gradinskih naselja, i razni brončani predmeti, kao i na istočnoj strani Jadrana. U drugom valu (11. st.) seoba s Balkana u Italiju je intenzivnija, a time su i brojniji pokretni predmeti i druge iste pojave, naročito u Emiiiji, Picenumu, Etruriji, Umbriji i Apuliji, a mjestimično i u drugim dijelovima Italije. Međutim, Iliri, naročito Liburni, gušće su kolonizirali zapadnu obalu Jadrana tek u trećem valu, na prijelazu iz 10. u 9. st., odnosno na prijelazu iz brončanog u željezno doba, kojom prilikom su prenijeli brojne proizvode. Iako na ovom primorju prevladavaju utjecaji iz unutrašnjosti, učešće ovog područja značajno je u razvoju okolnih kultura, što se prvenstveno odnosi na lučne fibule s dva zadebljanja na luku, zmijolike fibule i dr. Iako kultura na istočnom jadranskom primorju u velikoj mjeri ima jednolična svojstva, opažaju se i posebnosti svake uže skupine, kao što su: sjekire albansko-đalmatinskog tipa u južnojadranskoj skupini; fibule u obliku violinskog gudala, mjesna inačica lučnih fibula s dva zadebljanja, kalupi za lijevanje metalnih predmeta, sojenička naselja i dr. u dalmatskoj skupini; mjesna inačica lučnih fibula, dvodijelne zmijolike fibule, mačevi s balčakom u obliku časke i dr. u liburnskoj skupini; vrpčaste naušnice, jednodijelne zmijolike fibule, kacige, brončane posude, sahranjivanje pokojnika na gradinama, vrlo siromašni prilozi u grobovima i dr. u istarskoj skupini; bojanje pokojnika, posude, oruđe i oružje, te prilozi od drva u grobovima i dr. u japodskoj skupini. Niz proizvoda i elemenata ove faze ne nastavlja se, a poneki se i nastavljaju u željezno doba ili se razvijaju na osnovu predmeta ove faze. Iako bez punog kontinuiteta, kultura ovog područja imala je značajnog udjela u oblikovanju kulturnih skupina željeznog doba.

• Details
• Contents