Ionios der Illyrier
Ion the Illyrian

Summary/Abstract: U ovom se članku raspravlja o vijestima starih pisaca u koj ima se spominje Jonije, eponim Jonskoga mora. Najvažniji je tu Teopomp, povjesnik četvrtoga stoljeća prije naše ere, čije nam se djelo doduše nije sačuvalo, ali je zabilježeno u drugim spisima, da je u dvadeset i prvoj knjizi svojega djela spominjao vladara Jonija s otoka Visa i od toga vladara izvodio ime Jonskoga mora tj. Jadranskoga, koje se u najstarije doba češće zvalo Jonsko. U prvom se dijelu članka potanko razmatraju svi sačuvani zapisi o toj Teopompovoj vijesti, nastoji se točno razabrati njihov puni sadržaj, utvrduju se odnosi medu pojedinim zapisima i nastoji se prema njihovim izražajnim podudamostima odrediti što je upravo stajalo kod Teopompa. Pri tome nije moguće s punom sigurnošću uspostaviti njegov izričaj, ali se jasno ocrtavaju osnovne mogućnosti i dobiva se neočekivan uvid u vjerojatnu povijest te književne predaje ko ja je do nas došla skrhana i rastepena po mnogo kasnih zapisa. Pomno se odvaguje vjerojatnost pojedinih mogučnosti. Zatim se razmatra druga književna predaja o Joniju sinu Dirahovu. Imenjak Jonskoga mora javlja se tu kao sin osnivača i imenjaka grada Dirahija, dok je kod Teopompa bio sin Adrija, osnivača i imenjaka grada na istočnoj italskoj obali blizu ušća Pada po kojem se i more prozvalo Jadransko. Jonije sin Dirahov pao je mlad zabunom od ruke Heraklove. Ovaj je, pošto je obavio pogrebne obrede, bacio njegovo tijelo u more da se po njemu prozove Jonsko i tako mu sačuva ime. Ova druga predaja potječe od Filona iz Biblosa, gramatika Neronova vremena. Teopomp i Filon zabilježili su dvije protuslovne jadranske predaje. Jedan je viška, a druga dračka. Obojima je oblik rodoslovan. Nema razloga sumnji da doista potječu iz gradova kojih se tiču. Za Issu se to može čak dokumentarno potvrditi. Sačuvao se natpis na kojem se Vis pjesnički naziva Jonijevim otokom, a na njemu i oko njega nadeni su novci označeni imenom vladara Jonija. U Dirahiju je pak Jonije tako čvrsto povezan s mjesnim kultom i mitskom topografijom (znalo mu se za grobni humak i poštovalo mjesto gdje mu je začet otac) da se očito radi o čvrsto ukorjenjenoj domaćoj tradiciji. Eponimi i njihovo uvrštavanje u rodoslovlja bili su u grčkom svijetu osnovni i najstariji oblik povijesne sistematike. Njima se simbolički izražavaju odnosi u koje zajednica stavlja njoj važne pojave što su oko nje i s kojima se susreće u životnim situacijama. Heroj Jonije, kao eponim, mitski imenjak, Jadranskoga mora predstavlja u genealoškim kombinacijama sâmo to more. Vežući ga preko rodoslovlja za se, dva su znatna helenska grada izricala da im pripada prvenstvo na njemu. U protuslovlju genealogija našlo je tako, čini se, svoj izraz njihovo suparništvo. To se pokazuje još jasnije po tome što je Adrija, otac isejskoga Jonija, imenjak grada Adrije, koji se smatrao sirakuškom naseobinom kao i Issa. Dirahij naprotiv pripada korintsko kerkirskoj kolonizaciji na Jadranu, starijoj i prvotnoj. Tu se pokazuju i obrisi širega sklopa u kojem dolazi do suprotnosti što se odražava u protuslovnim genealogijama. Naravno, izvori su tako nepotpuni i nesigurni da se takvi zaključci mogu. izricati samo s potrebnim oprezom, više kao naslućene mogućnosti nego kao tvrdnje. Glavni sadržaj članku zato i nisu oni, nego razmrsivanje vijesti o imenjaku Jonskoga mora u staroj književnosti, tekstovna i književna povijest tih zapisa i njihovo tumačenje. Tek tako se dobiva nužna podloga za njihovo pravo razumijevanje i za utemeljenu ocjenu njihove vjerodostojnosti i važnosti. A ta nije mala. Tiče se najstarije vjerske i političke povijesti Jadrana.

• Details
• Contents