Die Einheimische Namengebung von Ig
The Native Name of Ig

Summary/Abstract: Južno od Emone, današnje Ljubljane, na rubu velikoga barja i na sjeveroistočnom podnožju planine Krima, u blizini mjesta Iga našli su se brojni latinski natpisi iz rimskog vremena. Među osobnim imenima ko ja se na njima spominju znatan je udio onih koja ne pripadaju rimskoj onomastici. Velik dio tih natpisa nađen je u samom Igu, a drugi na uzvisini pod starim gradom, te u selima Mateni, Stajama pri Igu, Iskoj Vasi, Slrahomeru i Tomišlju. Kameni s antiékim natpisima prenosili su se iz Iga u Ljubljanu kao grada i tamo se nalaze uzidani u katedralu. Staro naselje iz kojega potjeću ti natpisi još se nije moglo pouzdano lokalizirati. Ali su svi ti natpisi nađem na tako ograndčenu prostoru da ne može biti sumnje da se i naselje tamo negdje moralo nalaziti. U starini je još neisušeno barje odvajalo to naselje kod Iga od velikih pro· rnetnih cesta koje su preko Emone spajale Italiju s Panonijom i Norikom. U toj svojoj zabiti bili su, medutim, njegovi stanovnici vrlo aktivni u gospodarskom živolu čitavoga kraja. Lijevali su željeznu rudu i lomili kamen. Kada su 14. n. e. Rimljani osnovali koloniju Emonu, pripalo je to naselje njezinu podrueju, ali je i dalje ostalo posebna opéina bez rimskog gradanskog prava. Na natpisu iz Iga ne javljaju se, naime, ranski gradani gotovo nikako, a i ono malo što se ipak mogu naéi jamaéno su bili doseljeni tuđinci. Kod domaćega stanovništva bez gradanskoga prava susreću se dosta često latinska imena. To su, uglavnom, ona ista koja su prihvatili domaći ljudi i drugdje u Noriku i Panoniji. Od tih imena su za Ig donekle karakteristična samo Maximus, Rusticus, Sabinus, Severus i Valens. U Igu se susreéu i takva latinska imena koja se cesto javljaju u Istri. Latinski elemenat u iškoj antroponiji nije, dakle. osebujan jer se ista imena javljaju kod starosjedilačkoga stanovništva i u susjednim pokrajinama. Domaéa osobna imena vrlo su različita od takvih imena u susjednom Noriku i Panoniji. Da bi se moglo što saznati i njihovoj pripadnosti, potrebno je izraditi popis svih domaéih iških imena i istražiti njiho vu rasprostranjenost da bi se utvrdile eventualne veze s veé poznatim imenskim područjima. To je u ovom članku i izvršeno sa svom potrebnom preciznošću. Na isti su nacin, zatim, obrađena domaéa imena iz Šmarate kod Loži. Veé je na prvi poglcd vidljivo cia se iška imena ne mogu tako lako uvrstiti u neko imensko područje kao ona iz šmarate. Ova poslednja pripadaju, naime, veéinom sjevernojadranskom imenskom podrueju, ili ostaju izolirana. U Igu pak ima također dosta sjevernojadranskih imena, ali su brojna i takva koja pripadaju velikom keltskom imenskom podrueju. Zato nije lako uvrstiti Ig u bilo koje poznalo imensko područje. I izolirana imena nisu u Igu malobrojna. Pri tome se postavlja osnovno pitanje da li sjevernojadranska ili. keltska imena pripadaju prvobitnoj iškoj antoponimiji. Veé prema tome kaiko se odgovori na to pitanje, zavisit ce onda i koja ce se imena smatrati tragom tuđeg utjecaja. Broj imena i imenskih skupina s keltskim ili sjevernojadranskim vezama ne može nam dati odgovor na to pitanje. Keltska su imena, dođuše, malo manje brojna, ali je ta razlika neznatna, a broj je keltskih imenskih skupina veci nego broj sjevernojadranskih. Bitno je, međutim, uočiti da postoji vrlo izrazita zavisnost između pripadnosti keltskom i sjevernojadranskom podrueju i broja potvrda pojedinih imena. O istome je zavisan broj imena u imenskim skupinama. Među izoliranim imenima sve se skupine osim jedne sastoje samo od jednoga imena (1:16). Medu keltskim skupinama ima veé više višeclanih (4:29), a kod sjeverojadranskih ih je veé skoro polovica (7:9). Te su ra ziike tako velike da ne mogu biti slučajne. Isto se tako može utvrditi da su izolirana imena najmanje frekventna, keltska frekventnija, a sjevernojadranska najfrekventija. Razlika izmed'u sjeverojadranskoga i keltskog udjela u iškoj onomastici nije, dakle, u broju imenskih skupïna i imena obiju pripadnosti nego u odnosu među brojem imena i brojem skupïna i u odnosu među brojem imena i brojem njihovih potvrda. Bitno će pri tome biti to da su sjeveriiojadranska imena bol je integrirana u skupine i češće potvrđena nego keltska. To vjerojat.no znaéi da su sjevernojadranska imena uže povezana sa sustavcxm domaoili osobnih imena u Igu nego što su to keltska. Zato sjevernojadranska imena treba smatrati prvobitnim i domaćim, a keltska posljedicom kasnïjih utjecaja iz vremena kad su galska plemena prodirala u istočne Alpe. Sjevernojadranska onomastika iz Iga ne može se pridružiti niti jednom od do sada poznatih podskupina toga podmčja. Bit ce. dakle, potrebno da se, bar zasada, računa s posebnim iškim potpodrucjem. Imena potvrđena na natpisima iz šmarate kod Loži pokazuju mnogo srodnosti s iškama, ali se od njih bitno razlikuju po glasovnim svojstvima i po imenskoj formuli. Ona se zato ne mogu bez rezerve priđružiti iškom potpodručju sjevernojadranskoga imenskog područja. Keltski dio iškili osobnih imena nije u sebi jedinstven. Pored imena koja se javljaju kod Kelta okolnih pokrajina ima i takvih koja se inače ne susreću u Noriku i Panoniji nego samo u Galiji i Britaniji. Potpodručja keltske onomastike ni su nam dobro poznata i zato ne možemo tu einjenicu potanje interpretirati. Ipak, možemo reći toliko da upravo spomenute osobenosti keltskoga dijela iške onomastike svjedoče vjerojatno o utjecaju što su ih na sjevernojaclranske stanovnike Iga izvršili Kelti druge neke grame a ne one koju kao Norike, Tauriske i Boje zatječemo u tim krajevima u najstarijim izvorima. Najverovatnije je da se tu radi o nekom starijem sloju keltskoga stanovništva u istočnim Alpama. Izolirana imena u Igu eine, po svojoj niskoj frekvenciji i po tome što među njima tako izrazito prevladavaju jednočlane imenske skupine, poseban razred imena s izrazitom fizionomijom. Te su statističke tendencije previše izrazite da bi mogle biti slueajne. Interpretirati ih, medutim, zasada ne možemo. Sve što se ovdje iznosi, rečeno je s mnogo opreza i velikom rezervom. Na svakom koraku treba raeunati s moguđim pogreškama. Ipak se konačni zaključci osnivaju na opažanjima kojih se ispravnost ne može dovesti u pitanje ako je interpretacija rasprostranjenosti kojega imena ili imenske skupine kriva. S toga rezultate ovoga istraživanja treba uzeti u obzir pri svakom razmišljanju o etničkim i jezičnim prilikama na sjeverozapadu antičkoga Balkana i u istočnim Alpama.

• Details
• Contents