On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a Part of Balkans Cover Image

On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a Part of Balkans
On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a Part of Balkans

Author(s): Mario Petrić
Subject(s): Cultural history, Customs / Folklore, Ethnohistory, Ancient World, Cultural Anthropology / Ethnology
Published by: Akademija Nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine
Keywords: Tattooing; Cicatrization; prehistoric population; Balkans; ethnology; customs;

Summary/Abstract: O recentnom tatauiranju, kao zanimljiivoj i značajnoj etnološkoj pojavi kod jednog dijela balkanskih naroda, bilo je dosta govora u radovima dstraživača i opisivača ovog običaja. Posebno se ovo odnosi na tatauiranje kod hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovina, gdje ono predstavlja nešto specifično u odnosu prema tatauiranju kod nekih drugih etničkih grupa na Balkanu (npr. kod jednog ddjela Arbanasa, te kod aromunskih grupa u Bugarskoj, Albaniji, Grčkoj i Jugoslaviji). Ova specifienost u tatauiranju Hrvata Bosne i Hercegovine izražava se, na prvom mjestu, u vitalnosti održavanja ovog narodnog običaja sve do dana.šnjih dama, te, nadalje, u obilju omamenitalnih motiva kojima je ukrašeoo ljudsko tijelo. Mora se odmah napomenuti da radovi koji su tretira li pitanje tatauiranja kod balkanskih naroda nisu uspjell dati jedno konačno i zadovoljavajuće rješenje u pitanju porijekla toga običaja na ovom području. Stvar je, prema tome, daljih proučavanja da se to pitanje đefiinitivno riješi. Ovaj zahtjev nameće se i zbog toga što postoje dosta ozbiljne indioije da je ovaj običaj mogao biti naslijeđen iz velike starine. Naime, nama su dobro poznate sve one vijesti starih grčkih i rimskdh pisaca, koji nas obavještavaju o tome da je običaj trajnog ukrašavanja tijela bio r a siren kod nekih tračkih i dlirskih plemena. Dosta veldki broj takvih vijesti govori nam, sam po sebi, da je taj običaj bio i inače dosta u primjeni kod spomenutog stanovništva. Osdm toga, i druge vijesti koje su nam ostavili stari, mahom rimski analisti, potvrduju rasprostranjenost ohicaja trajnog ukrašavanja ljudskog tijela i drugdje, kod drugih tadašnjih naroda. Dovolj.no je spomenuti samo Tertulliana i Solinusa, koji sasvim jasno govore o tatauiranju i srodnom običaju — cikatrizaciji — kod starih Britanaca. Isto tako, d n a drugoj strani Evrope, na donjem Dunavu, na sjevernim obalama Ponta, sve do Volge, stari nas pisci obavještavaju o ovom oMčaju kod tamošnjih plemena. Ni je potrebno spominjati skitska plemena i njihove Ogranke, kod kojih je običaj tatauiranja posvjedočen kako historijskim pisardm izvorima, tako i primjerima iz arheoloških nalazišta (npr. mumificiirano tijelo jednog skitskog ratnika s obiljem dobro uščuvanih tatauiranih predstava). O već pomenutim Tračanima i Ilirima na Balkanskom poluotoku sačuvane vijesti, takoder, nedvosmisleno govore o ukrašavanju tijela tatauiranjem. Herodot, opisujući Tracane, veil da je tatauiranje kod njih znak plemstva, a and koji niisu tatauirani potiiču iz prostog staleža. — Dio Chrysostomos još nadodaje da su ovome obiëaju bile ođame naroëito žene, među kojima su plemenitije imale bogatije i šarenije znakove. — Govoxeci o Japodima Strabo kaže između ostalog: »a puniktiraju se kao i ostali Ilird i Tračani«. Druge, dosta brojne primjere tatauiranja ill srodnog običaja ciikatriziacije kod starih naroda ovdje ne navodiimo, jer i ovih nekoliko navoda dovoljno ukazuju na njdhovu primjenu i rasprostranjenost. Slična je slituacija u pogledu rasprostranjenosti običaja tatauiramja i oikatrizacije i damas, kod recentnih etnoloških naroda. Premda se za sve narode i nisu mašla objašnjenja u pogledu na porijeklo i pravi smisao održavanja ovih običaja, kao što je to, uostalom, slucaj s ovim običajem i kod hrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine, ipak postoji dosta razloga da se ovdje pomišlja na jednu čvrsto ukorijenjenu stanu tradiciju, koja se, in continuo, održavala sve do naših dana. Na to nas upućuje građa kojom raspolažemo. Medutim, dok je situaoija u pogledu na utvrđivanje postojanja ovih običaja u ilirskom i tračkom periodu olaikšana s obzirom na Mstorijske izvore koji to potvrđuju, dotle je pitanje postojanja običaja tatauiranja i cikatrizacije u prahdstorijskim formacijama Balkanskog poluotoka sasvim neizvjesno, premda su postojali pobušaji da se ovo pitanje riješi. Zbog toga je i namjera ovoga priloga da se pomoću arheološkog materijala pokuša odgovoriti na postavljeno pitanje.

  • Issue Year: 1966
  • Issue No: 4
  • Page Range: 151-171
  • Page Count: 21
  • Language: English