Zur Frage der Keltischen und Pannonischen Namengebiete im Römischen Dalmatien
On the Question of the Celtic and Pannonian Naming Areas in Roman Dalmatia

Summary/Abstract: Novija su istraživanja pokazala da domorodačka osobna onomastika rimske Dalmacije nije bila jedinstvena i da se raspada u vise imenskih podruqa. Tom je pitanju posvetio i G. Alföldy jedan članak u časopisu Beiträge zur Namenforschung 15 (1964), 55—104. U njem on nastoji odrediti imenska podruqa i povezati ih s etničkim skupinama poznatim iz drugih izvora. Pored već utvrđenih imenskih područja, kao što su liburnsko na sjeverozapadu i ilirsko (u užem smislu riječi) na jugoistoku, te srednjodalmatskoga u najvećem, sređišnjem dijelu provincije, uvodi Alföldy još i nova. On zadržava liburnsko i ilirsko područje u njihovu prvobitnu opsegu, srednjodalmatsko ograničuje samo na plemenski teritorij Dalmata, a na preostalim njegovim dijelovima misli da se mogu utvrditi druga samostalna i ravnopravna imenska podruqa. On, tako, izdvaja antroponimiju s podrulja velikoga plemena Japoda, i to zato što se, po njegovu mišljenju, u njoj može utvrditi jaka keltska komponenta. To se slaže sa Strabonovom viješću da su Japodi bili ilirsko pleme pomiješano s Keltima. Dalje misli Alföldy da se jaka keltska komponenta može utvrditi na sjeveroistoku provincije u kraju između Drine i istočne provineijske granice, a tamo, po njemu, treba tražiti dio plemenskoga podruqa keltskih Skordiska. Kopneni dio provincije sjeverno od plemenskoga dalmatskog teritorija izdvaja Alföldy kao posebno imensko podruqe, čija antroponimija, po njegovu mišljenju, pripada panonskom tipu. Južni dio provincije Panonije i sjeverni dio središnje Dalmacije eine, tako, po Alföldyju, jedinstveno imensko pođručje, što je takoder u skladu sa Strabonom, koji plemena toga dijela Dalmacije ubraja medu panonska. On je tim svojim radom pokrenuo važna i zanimljiva pitanja, kojasu novija istraživanja do sada svjesno ostavljala po strani. To je, prvo, etniöka pripadnost nosiiaca pojedinih tipova antroponimije i, drugo, posebne veze izmedu antroponimije provincije Dalmacije i susjednih antroponimija: panonske i keltske. U okviru opće slike što je imamo o etničkim i jezienim prilikama u rimskoj Dalmaciji Alföldyjevi su rezultati posve uvjerljivi. Oni se ipak moraju preispitati i u mnogim bitnim tačkama odbaciti zbog metodskih nedostataka u istraživalačkom postupku kojim su dobiveni, i po drugim krajevima, a pojedinačne mu se potvrde susreću i u primorskoj Dalmaciji, dok druga tri: Bato, Dans, Scenobarbus, pripadaju kako panonskoj tako srednjodalmatskoj antroponimiji. Sam Alföldy navodi četiri imena iz istoga pođručja koja, nesumnjivo, pripadaju srednjodalmatskoj onomastici. Uz takvo stanje oskudnih izvornih podataka ne može se izbjeći zaključak da je Alföldyjeva tvrdnja o panonskom imenskom području u sjevernoj Dalmaciji neosnovana, Srednjodalmatska i panonska antroponimija usko su srodne; to su potpodručja jednoga velikoga imenskoga područja. U sjevernoj Dalmaciji potvrdeno je tako malo domaćih imena da je za sada nemoguće sa sigumošću povući granicu između srednjodalmatskoga i panonskog imenskog područja. Iako se niti Alföldyjev metodski postupak niti njegovi rezultati ne mogu prihvatiti, mora se istaći da je postavio važna pitanja i da je svojim radom znatno pridonio tome da ο njima sada ispravnije možemo suditi. Odnos srednjodalmatske antroponimije prema keltskoj i panonskoj mora i dalje za istraživača ostati predmet pažnje.

• Details
• Contents