FEHIMA
FEHIMA

Summary/Abstract: Kad se Fehima Hasanova vratila iz bijela svijeta u Potkrš, svi su u nju gledali kao u čudo. Kratka kosa ofarbana u crvenu boju, dugi nokti, obrve očupane, a lice ispijeno, kao da je milion jutara budno dočekalo. Nigdje one djevojke što je po potkrškim livadama čuvala stoku, nigdje one djevojke što je sa petnaest godina sjela na motor nekog neznanca i otišla. Tada je za njima ostao samo crni dim iz auspuha i prašina sa potkrške džade. Otkada se vratila u svoj kraj, Fehima je svaki dan, polako, silazila niz uzani potkrški put, pazeći da joj se ne slome kao čivije tanke štikle, dolje do magistrale, da čeka «neki prevoz». Čučnula bi, zapalila cigaretu i čekala. Jedan put, dok je tako čekala, kroz prozor dugačkog automobila pojavilo se brkato lice Hajra Pendrekića, ponudivši se da je prebaci. Fehima se osmjehnula i sjela do vozača.

• Details
• Contents