Vrijeme, prostor i objektivnost etičkih normi: Ibn Arebijeva učenja
Time, Space, and the Objectivity of Ethical Norms: The Teachings of Ibn al-'Arabī

Summary/Abstract: Ibn Arebi rođen je u Mursiji, današnjoj Španiji, 560/1165. godine, pedeset godina poslije smrti el-Gazalija i 130 godina nakon smrti Ibn Sine. Naposljetku se nastanio u Damasku, gdje je umro 1240. godine. Napisao je brojne knjige, od kojih su neke izuzetno opsežne. Sva njegova djela imaju naročito visoku razinu raspravljanja, što ga čini jednim od najtežih među svim muslimanskim piscima. Ibn Arebijevo ime je povezano s izrazom waḥdat al-wujūd (vahdetul-vudžud), “jednost bića” ili “jednost stojanja”. Međutim, historijski je netačno povezivanje tog izraza s njime. To je dovelo do grubog pojednostavljenja i krajnje pogrešnog shvatanja njegovih djela. Složena su pitanja tog šta je zapravo izraz vahdetul-vudžud značio za one koji su ga koristili i šta je mogao značiti za Ibn Arebija, ako ga je koristio u svojim djelima. O tim sam pitanjima pisao opsežno, pa se ovdje neću ponavljati.1 U svakome slučaju, vahdetul-vudžud ima malu važnost za poimanje vremena i prostora. Spomenuo sam to samo zato jer, ako hoćemo shvatiti to što Ibn Arebi kazuje, moramo otkloniti svako unaprijed zasnovano shvatanje o tom pojmu.

• Details
• Contents