Matoševa ideja nacije u doba globalizacije
Matos' idea of the nation in the era of globalization

Summary/Abstract: Prvi dojam današnjega čitatelja koji uzme u ruke djela Antuna Gustava Matoša svevremena je vrijednost njegove umjetnosti i paradoksalna aktualnost njegova novinarstva. Kao zaljubljenik u estetsku formu, larpurlartist i poklonik svjetske kulture Matoš je stvorio univerzalne estetske oblike onkraj povijesnih stilova u kojima je pisao i ideja koje je zastupao. Pjesme poput Utjehe kose ili tekstovi poput pripovijetke Camao i putopisa Oko Lobora estetski su jednako vrijedni danas kao i u času svoga nastajanja ili bilo kojemu drugom vremenu. Ono što je doista čudno to je današnja privlačnost Matoševih novinskih feljtona u kojima se bavio pitanjima onodobne hrvatske kulture i moderne civilizacije. Jedan je razlog privlačnosti Matoša–feljtonista u samome Matošu. Matoš je i u novinarstvu bio umjetnik, i to umjetnik polemičkih kalambura, humora, jezičnih igara i karikature, a sve po načelu, koje je i sam istaknuo, da se bolje novinarstvo već stopilo s literaturom. Drugi je razlog u nama. Mi smo se početkom 21. stoljeća u mnogim političkim i gospodarskim prilikama, od loše privatizacije do pristupanja novoj nadnacionalnoj zajednici, stranoga vlasništva i iseljavanja (danas visokoobrazovanih ljudi) vratili u Matoševo doba. Tako je neodoljiva umjetnička privlačnost Matoševih feljtona dobila čar začudne aktualnosti.

• Details
• Contents