Enver Čolaković – zaboravljeni pripovjedač
Enver Čolaković – Forgotten Narrator

Summary/Abstract: Ciklus pripovijedaka Envera Čolakovića Lokljani nastajao je u periodu dugom skoro dvadeset godina. Naime, prve tri pripovijetke Bajram, Buđenje i Lokljani objavljene su između 1936. i 1939. u časopisima, a ostalih sedam pripovijedaka Čolaković piše, prema njegovim dnevničkim zapisima, 1953. i 1954. godine. Bilo je to vrijeme diktature proletarijata i zabrane objavljivanja rukopisa autora nagrađenog nagradom za najbolji hrvatski roman (Legenda o Ali-paši) Matice hrvatske 1943. godine. Iako je imao obećanja iz Sarajeva da će pripovijetke biti objavljene, Lokljani će izaći iz štampe tek petnaest godina nakon autorove smrti, 1991. godine. U ovom radu ćemo predstaviti samo prve tri pripovijetke iz ciklusa Lokljani te pripovijetku Sejdin grijeh, dakle one koje po vremenu nastanka možemo smjestiti u međuratnu bosanskohercegovačku književnost, te ih u tom kontekstu i posmatrati. Prve tri pripovijetke Lokljana su i sa aspekta vrijednosti uspjelije od ostalih sedam iz ciklusa koje nisu lišene pretjerane didaktičnosti, retorske usporenosti te romantičarskog idealiziranja, i u postupku gradnje glavnog lika Muje Halvedžije, ali i sela Lokve u cjelini. Svoje pripovijetke nastale u međuratnom periodu, Enver Čolaković gradi na istom fonu kao i većina pripovjedača tog doba – nudi nam realistične pripovijetke o ljudima i životu jednog kraja, i tematski i jezički regionalno markirane, preplavljene socijalnom tematikom, bez modernističkog eksperimentisanja u narativnom postupku. Iako su dvadesete godine obilježene avangardnim strujanjima u pripovijetkama Ahmeda Muradbegovića i Hamze Hume, “U pripovijetkama većine bošnjačkih pisaca tridesetih godina dominira tematika iz seoskog života bilo da se naturalističkom slikom siromaštva i gladi sugerira neminovnost revolucioniranja svijesti, bilo da se inzistira na elementarnosti i moralnoj čistoti jednog odminulog svijeta i vremena koji pred bezobzirnošću novih društvenih procesa još uvijek čuva plemenitost religijskih i ljudskih vrijednosti života”. (Duraković, 1995., 16.)

• Details
• Contents