Odlazak dobrog čovjeka s Trećića
The departure of a good man from Trećić

Summary/Abstract: Renata Baretića osobno sam upoznao dosta kasno, 2012. ili 2013., kad sam pozvan na Pričigin kako bih skupa s nekolicinom drugih zagrebačkih Splićana govorio o svojim iskustvima s neobičnom zagrebačkom željeznom beštijom, tako stranom Splićanima — s tramvajem. Baš baretićevska ideja; uostalom, on je bio dobro adaptirani došljak u Split jednako kao i mi u Zagreb; a čini mi se da je teže postići da Split prihvati Zagrepčanina nego obratno. Sjećam se, trebalo je na Pričiginu govoriti bez papira, »iz glave«, biti zabavan, duhovit. Meni nije problem govoriti bez napisanog teksta, ali imam li ja i talent stand up komičara koji može zabavljati poveliki auditorij, valjda 700 slušatelja? Nisam bio siguran; znam ja — kažu — lijepo govoriti, tako da me ljudi pažljivo slušaju, ali nikad nisam znao ispričati najobičniji vic. Ne ide mi komika; nije moj žanr! Nisam stekao dojam ni da je Renato baš spektakularan narator, ali uz profesora Filipića baš on je smislio ovu formu okupljanja oralnih naratora koji satima nasmijavaju publiku. Klikeraš Robi, uostalom — bio je i član MENSA-e, s ovjerenim kvocijentom — 153. Sam je ipak bio puno vještiji u pisanoj humorističkoj formi nego kao stand up zabavljač.

• Details
• Contents