ZAKONITOST DOKAZA PRIBAVLJENIH POSEBNIM ISTRAŽNIM RADNJAMA U SVIJETLU ODLUKA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
THE LEGALITY OF EVIDENCE PROVIDED BY SPECIAL INVESTIGATION МЕTHODS IN THE LIGHT OF THE DECISIONS OF THE EUROPEAN COURT OF HUMAN RIGHTS
Author(s): Mile ŠikmanSubject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Human Rights and Humanitarian Law, EU-Legislation
Published by: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja
Keywords: posebne istražne radnje; dokazi; zakonitost; Evropski sud za ljudska prava
Summary/Abstract: Načelo zakonitosti podrazumjeva, ne samo, da posebne istražne radnje moraju biti precizno propisane zakonom, već i da su dokazi koji su njima prikupljeni zakoniti. To znači da Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama zakona (član 10. stav 2. ZKP BiH). Pored toga u primjeni ovih radnji dokazivanja izdvajaju se još i načela supsidijarnosti (ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi), srazmjernosti (srazmjera izme|u povrede sloboda i prava građana i težine krivičnih djela) i sudskog nadzora. Tako je Sud jedini organ koji odobrava kako primjenu ovih radnji, tako i kontrolu zakonitosti njihove primjene. Ipak, dosadašnja praksa primjene posebnih istražnih radnji (preko 14 godina) ukazuje na postojanje propusta u njihovoj primjeni, posebno u onom dijelu koji se tiče njihovog odobravanja. Sličnu praksu potvrdio je Evropski sud za ljudska prava u dva slučaja 2015. i 2016. godine (Dragojević protv Hrvatske i Bašić protv Hrvatske) u kojima je utvrdio povrede prava na privatnost i porodični život (član 8. EKLJP) s obzirom da u oba predmeta nalozi sudije istrage za sprovođenjem posebne dokazne radnje nadzora i snimanja telefonskih razgovora okrivljenih nisu bili valjano obrazloženi iako su prema izričitoj zakonskoj odredbi to morali biti. Pored toga, isti Sud je utvrdio u jednom drugom predmetu 2017. godine (predmet Matanović protiv Hrvatske) da je došlo do povrede podnositeljevog prava na poštovanje privatnog života (član 8. EKLJP) i povrede prava na pravično suđenje (član 6. EKLJP) zbog toga što nije imao pristup dijelu dokaza koji je prikupljen putem primjene tajnih mjera. Postavlja se pitanje koliko će navedene odluke Suda za ljudska prava uticati na aktuelnu sudsku praksu u Bosni i Hercegovini, posebno u pogledu obrazlaganja zahtjeva za primjenu posebnih istražnih radnji, uključujući i razloge za njihovu primjenu, ali i druga pitanja, kao što su česta primjena pojedinih posebnih istražnih radnji (npr. nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija), postupanje sa pribavljenim dokazima nakon okončanog krivičnog postupka i druga.
Journal: Revija za kriminologiju i krivično pravo
- Issue Year: 55/2017
- Issue No: 1
- Page Range: 141-162
- Page Count: 22
- Language: Serbian
