Poučavanje renesanse: poetika i politika kulture
Professing the Renaissance: The Poetics and Politics of Culture

Summary/Abstract: U proučavanju renesanse, kao i uopće u proučavanju književnosti u angloameričkim sredinama, primjetno je u posljednje vrijeme obnovljeno zanimanje za povijesne, društvene i političke uvjete i konzekvencije književne produkcije i reprodukcije: pisanje i čitanje tekstova, kao i procesi njihova optjecaja, kategoriziranja, analiziranja i poučavanja, rekonstruirani su kao povijesno determinirani i determinirajući modusi kulturnoga rada; naizgled autonomna estetska i akademska pitanja preispituju se kao nerazmrsivo, premda kompleksno, povezana s drugim diskursima i praksama - a takve veze tvore društvene mreže kojima se uzajamno i neprekidno oblikuju pojedinačne subjektivnosti i kolektivne strukture. Ta opća reorijentacija gorka je tema predsjedničkog govora J. Hillisa Millera 1986. u Modern Language Association. U tom je govoru Miller primijetio, s podosta zgroženosti i pretjeranosti, da se »proučavanje književnosti u posljednjih nekoliko godina gotovo u potpunosti odvratilo od teorije kao orijentacije prema jeziku kao takvom, okrenuvši se, shodno tome, povijesti, kulturi, društvu, politici, institucijama, klasnoj i rodnoj uvjetovanosti, društvenom kontekstu, materijalnoj bazi«. Takvom formulacijom, Miller polarizira jezično i društveno. Međutim, kulturalni studiji naglašavaju važnost njihove recipročnosti i uzajamnog oblikovanja: u jednu se ruku društveno shvaća kao diskurzivno konstruirano; a u drugu, uporaba jezika shvaća se kao nužno dijaloška, kao društveno i materijalno determinirana i ograničena.

• Details
• Contents