ODGOJ U PLATONOVU I ARISTOTELOVU PROMIŠLJANJU
EDUCATION IN PLATO AND ARISTOTLE'S REFLECTIONS

Summary/Abstract: Budući da se radi o fenomenu od presudna značaja za funkcioniranje bilo kakve ljudske zajednice, odgoj je oduvijek bio nezaobilazna tema promišljanja svakoga ozbiljnog filozofa. U ovom članku autor nastoji prikazati bitne teze odgojnih teorija Platona i Aristotela koje su znatno utjecale na daljnji razvoj ne samo filozofske refleksije o odgoju, nego i pedagogije kao znanstvene discipline koja je vremenom postala samostalna znanstvena disciplina, ali još uvijek u uskoj svezi s filozofijom iz čijega je krila zapravo proistekla. U svom promišljanju o odgoju Platon i Aristotel polaze od zahtjeva za dobrom državom, državom koja je utemeljena na vrijednostima. Ostvariti takvu državu moguće je samo ako građani žive u skladu s vrijednostima, a takve je građane moguće dobiti samo pomoću valjana odgoja. Koji je odgoj valjan? U odgovoru na ovo pitanje Platon nema dvojbā – dobar je onaj odgoj koji će afirmirati kardinalne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost. Zato je i država koja je sagrađena na ovim vrlinama savršeno dobra, odnosno ukoliko je umjerena, hrabra i mudra, istodobno će biti i pravedna, a pravednost se sastoji u tome da svatko radi svoj posao. Za državu je odgoj vrlo važan, a upravljanje njome smije se povjeriti isključivo dobro odgojenim i obrazovanim ljudima jer će samo takvi ljudi čuvati zakone i tradiciju. Aristotel smatra da će onaj isti odgoj i isti moral koji stvara moralna čovjeka stvarati i moralna građanina i moralnoga kraljevskog podanika. On naglašava da zakonodavac mora voditi brigu o odgoju svojih građana od samoga početka. Briga o odgoju ne smije biti posvećena samo jednoj kreposti jer bi se tako odnemoglo društvu, a same bi se učenike i gojence otupilo.

• Details
• Contents