Književno djelo Murata Baltića u antinomiji života i svetosti boga - I uvod u Baltićevu književnu metamorfozu stvarnosti
The Literary Work of Murat Baltić within the Antinomy of Life and Divine Holiness – And an Introduction to Baltić’s Literary Metamorphosis of Reality

Summary/Abstract: Sažimam Baltićeve osobne i narodnosno samosvojne sandžačko-bosanske estetske, etičke i stilskojezičke kvalitete šest romana, petnaest pripovijedaka i poezije. U njihovoj književno-enciklopedijskoj genezi profanosti, bezbožnosti čovjeka i svetosti Boga. Primjenom pluralne, pretežito fenomenološke i jezičkostilske književne metodologije u tumačenju Baltićeva uvjerenja u profanost čovjeka i uvjerenja u svetost jednog Boga čovječanstva kao uzroka jedinstva svijeta. (Tzvetan Todorov). U mom tumačenju to književno uvjerenje sup(r)otstavljeno je prirodnom, nagonsko-(i)racionalnom funkcioniranju čovjeka između osobne slobode i društvene kohezije. (Bertrand Russel). Argumentiram književno metamorfoziranu teorijsku i životnostvarnosnu profanost i bogojavljanje u čovjeku u Baltićevom književnom sinkretizmu, theološkom vrijednosnom univerzalizmu, perenijalnoj filozofiji religija, u islamskom tawhidu i ekumenizmu. Ispoljenim u književnim spojevima lokalno-sjeničke, sandžačko-bosanske duhovne i duševne samosvojnosti. Ta je samosvojnost poetološki transformirana, udjenuta u općeljudsku psihologiju i karakterologiju. U toj je metamorfozi, u njenom spoznajnom jedinstvu, estetska, etička i jezičkostilska energija književnoga pisma Murata Baltića. Djela koje je spoznajno prožeto platonskim stoicizmom, kafkijansko-sartrovskim alijenacijskim egzistencijalizmom, islamskim tawhidom, perenijalnom filozofijom religija, ekumenizmom. Njima Baltić konfrontira očovječenje i raščovječenje kao antinomijsku suštinu našeg življenja. Ispoljava osobni i osebujni epistemološki circulus vitiosus o(bez)ljuđenja. Književnim osmišljavanjem božansko-objaviteljskog teorijskog i stvarnog duševnog jedinstva judaizma, kršćanstva i islama. Božanskom i stvarnom jedinstvu čovječanstva Baltić suprotstavlja profani općeljudski nagonsko-prirodni, materijalno koristoljubivi egoizam. Pouzdanost ove književnostvarnosne istine argumentiram analizom Baltićevih spoznajno jedinstvenih, srodnih i zasebnih književno metamorfoziranih spojeva islamske, kršćanske i judejske filozofije religija i njihovih estetika umjetnosti. Spojevima koji su karakteristični ne samo za Baltićev svjetonazor, za njegov sandžačko-bosanski stil i jezik, već su ujedno izraz i markacija sinkretičke južnoslavenskomuslimanske duhovnosti i duševnosti. Njene umjetnosti i književnosti. U takvom književnom kontekstu prosuđujem Baltićevo književno djelo između dobre književnosti i umjetnosti. U ovoj studiji za knjigu o djelu Murata Baltića. Sa smislenom poantom Baltićeva i moga uvjerenja da unatoč sili koja boga ne moli, bogomoljuđeni neće dopustiti bezbožnima da im silom nametnu nepravdu. Da nas obeščaste i obesprave. Da nam oduzmu dostojanstvo – meritum ljudskosti.

• Details
• Contents