Nikša Stančić (1938. - 2026.)
Nikša Stančić (1938 - 2026)

Summary/Abstract: Na predavanjima profesora Nikše Stančića trebalo je sjesti bliže katedri, u prve redove jedne od velikih predavaonica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Više se ne sjećam je li profesor tijekom izvođenja svoje nastave sjedio ili pak stajao za katedrom, ali zasigurno nije govorio previše glasno pa bi se njegove riječi slabo čule u zadnjim klupama. Budući da su mu predavanja bila lijepo strukturirana i korisna za bolje razumijevanje složene problematike hrvatske povijesti devetnaestoga stoljeća, nisam dvojio gdje sjediti i „loviti“ bilješke. Mojoj je generaciji polovicom osamdesetih predavao o hrvatskom preporodnom pokretu, a nekoliko godina kasnije – na poslijediplomskom magistarskom studiju – govorio je o historiografiji o XIX. stoljeću. Do danas pamtim njegove tvrdnje o tom da valja biti na oprezu s onime što „piše u knjigama“. To je najbolje predstavio na nekim djelima Vase Bogdanova kojima je osporavao znanstvenu utemeljenost, napose pripremu i selektivno objavljivanje izvora na temelju kojih se onda može potvrđivati svoje unaprijed postavljene teze. Ili pak kritizirajući u ono doba recentna djela Vasilija Krestića i Milorada Ekmečića, koji su također prvo imali mišljenje o nekom povijesnom događaju ili osobi, pa su onda tražili izvore da ga potvrde. Profesor Nikša Stančić u potpunosti je stajao iza mišljenja i postupaka svojih velikih prethodnika Jaroslava Šidaka i Mirjane Gross da povjesničar mora isključiti emocije i trezveno rasuđivati te graditi prikaz povijesne stvarnosti na temelju raspoložive građe. Nikako ne smije postaviti tezu pa onda selektivno izabirati izvore kojima će je potvrđivati. Bilo je to sjajno iskustvo koje su nam pružali naši profesori.

• Details
• Contents