Uz monografsku izložbu Zlatko Keser, otvorenu 10. rujna u Klovićevim dvorima na Jezuitskom trgu u Zagrebu, kustosica Jasmina Bavoljak
Author(s): Grozdana Cvitan / Language(s): Croatian
Issue: 53/2020
Izložba Zlatka Kesera u Klovićevim dvorima već se (usprkos uvjetima u kojima živimo) dva puta produžuje pa umjesto kraja listopada, potom i kraja studenog, navodno traje do početka siječnja. Osobno, nadam se i dalje, jer toliko znakova i akcenata koliko je izložba ovaj put postavila teško će biti ponoviti. Usprkos brojnim ograničenjima koja je umjetnik postavio kustosici, povjesničarki umjetnosti Jasmini Bavoljak. Tako je najprije ograničio mogućnost da mu se za života napravi retrospektiva („jer“, kaže, „nakon retrospektive svi umru“), a onda je počeo „zabadati“ i u detalje: „Nemojte ništa posuditi iz Moderne galerije jer tamo su neke slike koje imam silnu želju popraviti…“. Napisao joj je i pismo (a on piše precizno, ozbiljno i ne samo pisma) da se nešto ne zaboravi, previdi ili preskoči pa će gospođa Bavoljak u uvodu kataloga zapisati „Gledati i vidjeti istim očima kao Keser, a pritom i osjetiti isto što i on, bio je zadatak koji se postavio pred mene. Kako utišati, a ne potpuno izgubiti kustosku slobodu odlučivanja, prikloniti se, a ne pokoriti se autoru djela, slušati i biti saslušana, savjetovati, a ne nametati; biti u suglasju.“ Potrajalo je i bilo naporno i kustosici i umjetniku. S povjerenjem u Jasmininu inicijativu Keser je napokon otvorio put još jednog mogućeg sagledavanja vlastitog djela u kojem je pričao ne priču nego seriju o vlastitom djelu.
More...