We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Pred vama su tekstovi koje smo Tijana Popivoda i ja pripremile za lezbejke. Želja nam je da podstaknemo lezbejsku žudnju, da inspirišemo ovim rečima u svakoj od nas neograničene prostore zaradovanje našim ljubavima, poljupcima, željama, snovima. Da mapirajući svet neprijateljstva oko nas upoznajemo iskru energijeu našem telu koje iz dana u dan možemo širiti kako bi se osećale sigurno i snažno. Svaki susret jedne s drugom je šansa za solidarnosti. Na radionicama koje smo održale u Sarajevu u jesen zimu 2011 upoznale smo fascinantne lezbijke koje su nam unele nadu da je uvek dobro vreme da se bude lezbijka. Kako je jedna rekla: Za nas, Lezbejska sreća je najveća!
More...Разговор между Миглена Николчина и Еньо Стоянов
The text presents a discussion on the variety of concerns that are accompanying the continuous rise in popularity of video games today. The discussion focuses on the "medicalization" of the so-called video game addiction, the question oThe text presents a discussion on the variety of concerns that are accompanying the continuous rise in popularity of video games today. The discussion focuses on the "medicalization" of the so-called video game addiction, the question of the reasons for the overexposure of violence in this novel cultural form, the dangers, inherent in some of the business practices, espoused in this largely unregulated industry, as well as the conditions for the reception of its products in Bulgaria.
More...
U „građanskom ratu sećanja” ovih dana je na nov način oživljen Sarajevski atentat. Okvir je ostao tanato-politički, ali se više ne eksploatiše samožrtvovanje Principa nego smrt Ferdinanda. Ko je odgovoran za to što su mladobosanci od tiranoubica postali teroristi? Svi oni u regionu koji strepe od jugoslovenstva i svi oni iz okruženja koji žele da rasterete vlastite nacije od imperijalističke odgovornosti za klanicu Prvog svetskog rata. Da li će oni uveriti javnost da su atentatori bili teroristi? Verovatno hoće zato što Princip danas nema valjanog advokata. Srušene su one strukture koje su Principa iznedrile i koje su ga docnije opravdano heroizovale. Država Jugoslavija je Principu s razlogom dizala spomenike i po njemu imenovala ulice. Danas nikakva kohorta blistavih istoričara ne može odbraniti Principa zato što nema južnoslovenske države kao ostvarenja mutnog ideala koji je vodio mladobosance. A što se rečena država danas više shvata kao iluzija ili kao tamnica to su veće šanse da Princip o neslavnom jubileju bude stigmatizovan kao terorista.
More...
Za obje Jugoslavije zna se kada su i kako nastale, i može se ustanoviti datum pa i sat njihovih rođenja, ali je puno teže, možda i nemoguće, ustvrditi kada je koja nestala. Tu datumi ne igraju ulogu, nemoćne su povijesne znanosti, odgovora nema u novinskim i televizijskim dokumentacijama. Istina, ažurni strani birokrati će reći da se SFRJ upokojila onda kada su preostatku njezine delegacije otkazani akreditivi u Ujedinjenim narodima i kada su im prestale važiti kartice za ulazak u zgradu na East Riveru. Ali svi znamo da uistinu nije tako: naša zemlja umrla je prije i poslije toga.
More...
Kasnim sa reagovanjem jer sam se sve nadao da će ovo umesto mene napisati neko drugi. A nije. Možda je kašnjenje na mestu, zbog pijeteta prema Milunki Savić, kojom se svi zajedno nečasno poštapamo. Istina, Dejan Ilić je na Peščaniku 15. novembra dao umestan impuls, ali se na tome i završilo. Reč je naime o tome kako je četnički vojvoda Tomislav Nikolić, u svojstvu predsednika Srbije, iskoristio naknadnu sahranu Milunke u Aleji velikana da ideološki našminka časnu pokojnicu. Mislim na ovo što je rekao: Tako je Milunka Savić podelila sudbinu Srbije i bila nevidljiva, neprimetna, beznačajna – ne za Srbiju već za komunističku Jugoslaviju… pa dalje: Zato što je ostala Srpkinja i srpski borac, a nije postala Jugoslovenka i nije bila jugoslovenski partizan… i još: …da je jugoslovenska ideologija, doktrina umanjivanja značaja svega što je srpsko, gurnula u mrak Srbiju i njenu tradiciju, a za njom i sve velikane ratova, kulture, privrede… – tako je govorio imenovani.
More...
U oktobru 2011. putovala sam u New York, i već drugi ili treći dan nakon dolaska uputila sam se prema Wall Streetu, i ne provjerivši gdje se točno nalazi Zuccotti Park. Izašavši iz metroa ugledala sam, na sreću, informacijski punkt.
More...
Sedela sam na stepenicama ispred vrata kroz koja sam nebrojeno puta ušla. Spustila sam kesu na prag, oslušnula. Vrata su teška, staromodna, solidna, ništa se ne čuje. To nisu samo vrata, to je kovid barijera. Iza njih je moja višedecenijska drugarica, sama i bolesna od kovida. Druge pridružene bolesti se podrazumevaju.
More...
Već sam imao prilike isticati, i to ne samo jednom, da se čitavo vrijeme nalazimo unutar različitih folklornih žanrova. Recimo,unutar anegdota. Unutar bestidne častuške. Unutar lubka, zatvorske pjesme, poslovice, zagonetke, narodnog sujevjerja...Sadašnje vrijeme nije više anegdotalno. Ono se ne da opjevati kratkom pjesmom, prikazati jednostavnom grafikom. Ono je otvoreno bajkovito.
More...
Povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu, predsednik Aleksandar Vučić podelio je ordenje zaslužnim borcima u teškom okršaju protiv covida 19 koji još uvek traje. Panika je nastala kada se među zaslužnim borcima protiv virusa, sa ordenom na grudima, našao i (doktor) Nestorović i još neki slični njemu. U zgražavanju na takvu odluku predsednika Vučića bukvalno se digla kuka i motika. Osude ove blasfemične odluke ređale su se na portalima, društvenim mrežama, novinama, tv emisijama, ama svuda gde oko i uvo može da stigne. Kako je takva odluka bila moguća prvi se dosetio prof. Raša Karapandža. On je na svom tviter nalogu rekao da je „posthumno odlikovati istim odlikovanjima na istoj ceremoniji lekare koji su dali živote lečeći Kovid pacijente, kao i Danicu Grujičić i Nestorovića koji zbog širenja laži i teorija zavere nose odgovornost za epidemiju tako Vučić style.“ Da, tačno, to je u njegovom stilu.
More...
„Nepoznati muškarac ovekovečen na snimku koji se viralno širio društvenim mrežama, a na kom više puta ljubi posmrtne ostatke mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, poznati je pesnik Blagoje Baković iz Vrbasa. Baković se trenutno nalazi u bolnici u Vrbasu, zaražen koronom. Prema nezvaničnim informacijama, on se dobro oseća, ali će svakako biti zadržan na bolničkom lečenju.“
More...
Ranije ovog meseca jedna prijateljica me je pozvala na krovni piknik blizu južnog kraja Menhetna. Spektakularan zalazak sunca smenilo je svetlucanje ostrva po noći, viđenog s velike visine: prazni stakleni soliteri sa uvek upaljenim svetlima izgledaju kao lutkina kuća kroz koju se sve vidi; automobilska svetla se stapaju i pretvaraju avenije koje ide ka severu u crvene trake, a one koje idu ka jugu u bele. „Svaki dan je Božić“, rekla je moja prijateljica. Pominjanje decembra i oštar vetar podsetili su me da ističe naše vreme druženja na otvorenom u relativnoj udobnosti. Najavljuje se duga, tamna zima u našem gradu. Na tren sam se osetila kao u detinjstvu, u Sovjetskom Savezu. Svakog septembra, posle leta provedenog van Moskve, slušala sam beskonačne razgovore o početku nove, uzbudljive školske godine, ali pred sobom sam videla samo duge mesece hladnoće, mraka i usamljenosti. Vraćanje u grad bilo je suprotno vraćanju redovnim aktivnostima – umesto toga, život je ponovo bio sveden na golo preživljavanje. Ovog septembra u Njujorku, usred neprestanog razgovora, doduše drukčijeg, o povratku u školu, osetila sam stari, poznati strah. Ali sad je gore nego kad sam bila dete zato što sad znam da ne bi moralo biti tako.
More...
Un siècle après la publication des premières recherches sur l’église Sainte-Parascève de Tălmăcel, de nouvelles études permettent de reconstituer l’histoire de la fondation du village transylvain à la fin du xviiie siècle. Elles mettent en évidence la valeur architecturale et le caractère représentatif des composantes artistiques dont l’église du village a été dotée à différents moments historiques; caractéristiques qui ont déterminé le classement de cette église en tant que monument historique. La présente étude se propose de réexaminer les recherches publiées jusqu’à présent et poursuit l’investigation grâce, entre autres, aux apports fournis par la restauration de l’ensemble mural. Les informations inédites identifiées dans les documents, les notes transcrites dans les anciens livres liturgiques des archives paroissiales, permettent d’identifier la signature de l’artiste Ioan de Poplaca, à qui l’on devrait certaines parties de la peinture murale de l’église. Sa contribution, jusqu’ici inconnue, peut être désormais différenciée de celle de l’autre peintre, Panteleimon. La différenciation de leur activité à Tălmăcel permet de mettre en évidence quelques particularités stylistiques propres à chacun de nos deux artistes; caractéristiques qui, par analogie, nous pouvons également identifier dans d’autres de leurs oeuvres. À titre subsidiaire, l’article permet de reconstituer leurs biographies.
More...
Après avoir reconfirmé la datation de Camille Enlart (vers 1421 ou 1421-1424) et identifié le comman-ditaire (l’évêque de Limassol Barthélemy Gui) dans une inscription fragmentaire, la présente étude explore: d’une part, les modèles des inscriptions en langue vernaculaire française de Pyrga (Chypre); d’autre part, la lo-gique du programme iconographique et le contexte culturel que sous-tend cette dernière. Dans la première par-tie, l’analyse des inscriptions de la chapelle prouve que le concepteur du décor peint a suivi un modèle manuscrit, sans doute un psautier avec un grand cycle d’enluminures. L’étude évoque trois termes de comparaison célè-bres: le Psautier de la reine Ingeburge (Chantilly, Bibliothèque du Musée Condé, 9 – tournant du xiiie siècle), le psautier de l’évêque Henri de Blois (Londres, British Library, Cotton Nero C iv – vers 1160) et le livre d’images de Marie de Rethel (Paris, Bibliothèque nationale de France, n. acq. fr. 16251 – vers 1285). Dans la source manuscrite reconstituée, les inscriptions en ancien français étaient probablement transcrites en tant que tituli, d’après une typologie tripartite: noms de fêtes religieuses, groupes nominaux ayant une fonction analogue et légendes sous forme d’énoncés introduits par l’adverbe coument. La langue des inscriptions de Pyrga, un français d’Outremer, présente les traits particuliers des scriptae chypriotes de la fin du Moyen Âge. De plus, on constate que la déco-ration de la chapelle inscrit le monument de Pyrga dans la catégorie des chapelles royales de l’Europe occidentale (xive et xve siècles). Le transfert du codex à la paroi concerne non seulement les images, mais également les textes qui accompagnent ces dernières. L’auteur s’intéresse ensuite à la disposition symétrique de la décoration dans les deux travées de la chapelle, ainsi qu’à la manière dont cette disposition accentue l’Uniatisme catholique-orthodoxe. La logique dos-à-dos de la décoration émule celle des icônes à double face – termes de comparaison directs pour la chapelle – notamment leur choix d’apparier deux scènes : la Crucifixion / la Mère de Dieu. Le con-cepteur du décor peint souhaitait évoquer l’osmose de deux églises: une église latine, orientée vers l’Est; la sug-gestion d’une église byzantine, orientée vers l’Ouest. Cela explique le choix particulier de la décoration des voûtes (christologique pour la travée Est et mariale pour la travée Ouest), la double représentation de l’An-nonciation (pour marquer l’orientation des deux églises) et le choix d’une composition de type pala d’altare pour la paroi Est, tandis que la paroi Ouest imite la décoration des templons byzantins. L’osmose des deux églises est indiquée de manière encore plus claire par le choix de représenter les martyriums des saints Étienne (signifiant l’Orient) et Laurent (signifiant l’Occident) au-dessus des entrées latérales. Ce serait une allusion à l’osmose des corps de ces saints dans la Coniunctio corporum sanctorum Stephani et Laurentii (bhl 4784b). Après une réévaluation du texte fragmentaire (aujourd’hui perdu) de l’inscription dédicatoire, il est évident que la dédicace proprement dite concernait l’Assomption de la Vierge. Qui plus est, l’osmose Est-Ouest était de nou-veau indiquée par la représentation dans un même cadre de la Dormition de la Mère de Dieu (sujet à connotation byzantine) et du Couronnement de la Vierge (thème occidental par excellence). Les textes littéraires des xive et xve siècles confirment la fixation chypriote de l’appariement de la Mère de Dieu avec la Passion du Christ, de même que plusieurs autres choix de la décoration de Pyrga. La signification de la décoration devait être multiple, en rapport avec la triple utilité du bâtiment: chapelle funéraire (pour Barthélemy Gui), chapelle royale (pour le couple Janus de Lusignan-Charlotte de Bourbon) et point d’entrée au monastère de Stavrovouni, qui hébergeait des reliques de la Sainte Croix.
More...
The Histories and Film Festival in Râşnov (FFIR—Festiva-lul de Film și Istorii la Râşnov) held its fifteenth edition from 18 to 27 August 2023. ‘Radicalisation’ was the main theme of the festival, namely the fact that “our society seems less and less open to balanced dialogue; everyone defends and imposes their own truth and nuances dis-appear.” Museikon organised a debate on the topic ‘Con-temporary votive depictions—from Stephen the Great to the ktetors of our days’ (Tablouri votive contemporane – de la Ștefan cel Mare la ctitorii de azi) in the Old Church of Râşnov (dedicated to Saint Nicholas), on Wednesday 23 August 2023.
More...