We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Traditionally, Russian Orthodoxy has been associated with being a rigid structure. Today, however, its members are far from what we could call a monolith.
More...
Ožujak, 2000. O nedavnim koncertima Ramba Amadeusa u Hrvatskoj možda ne bi trebalo pisati. Ne zato što koncerti to ne zaslužuju jer, riječ je, barem što se tiče zagrebačkih nastupa, o odličnim koncertima, već zato što su ipak neke druge stvari zasjenile koncerte te zato da se, nakon što je prvi jugoslavenski izvođač odradio gostovanje u Hrvatskoj, cijela priča pospremi u ladicu s natpisom normalna stvar. [...]
More...
У 2016 році на Кодимщині, в селі Івашків відбувся етнофестиваль. Як за змістом, так і за масштабом на Одещині подібного ще не було. Вдало вибрано місце проведення. Вздовж широкої долини річки Савранки збудували сцену для виступів учасників художньої самодіяльності, професійних колективів та виконавців. На облаштованих в етнографічному стилі майданчиках були представлені предмети побуту, ремісничі вироби і … традиційні для цього регіону страви. […]
More...
O, ta junačka mladost svijeta! Kako rasipno prolijeva krv gladnom zemljom! Kolikoje žrtvi palo poput žetvena klasja pod suncem ovoga divnog ljeta...! Svi vi mladići svih nacija koje je zajednički ideal tragično doveo ukoštac, mlada zavađena braćo - vi Slaveni koji pritječete u pomoć slavenskom rodu, vi Englezi koji se borite za čast i pravo, ti, neustrašivi belgijski narode koji si se usudio suprotstaviti njemačkom gorostasu i od njega branio Termopile Zapada, vi Nijemci u borbi da Kantovu misao i grad obranite od bujice kozačkih konjanika, i osobito vi, mladi moji francuski drugovi u kojimaje lozajunaka naše revolucije doživjela nov procvat, koji mi već godinama povjeravate svoje snove, a na odlasku u boj ste mi uputili divne riječi oproštaja – kako ste mi mili svi vi koji idete u smrt! [...]
More...
Zamolili su me da vam večeras govorim o Europi kao netko tko joj se vraća nakon šest godina, i određenih događaja. Uzbuđenje koje obično prati takve susrete često sputava riječi, ali ponekad, barem na prvi pogled, daje i neku beskompromisnu lucidnost. [...]
More...
Svijest o Europi nikad u Europljana nije postojala. Da bi bilo jasnije što mislim, uzet ću tekst jednog ulomka manifesta, samog po sebi vrlo sugestivnog, koji su nam poslali inicijatori »Međunarodnih susreta«, uvjeravajući nas: »Nije istina«, čitamo u njemu, »da Europu u cjelini treba smatrati odgovornom za katastrofu. Ako i jest istina da su Europljani dali primjer mnoštva bezumlja jednako je tako istina da je Europa stoljećima (da se poslužimo izrazom Paula Valeryja), bila dragocjeni dio svijeta, mozak jednog širokog tijela.« [...]
More...
Evropske novine nisu načisto kako se zove atentator iz Sarajeva, koji potpalio je fitilj Prvog svetskog rata.1 Tako neprekidno govore da je to počinio nekakav Prinčip, iako se ovaj unezvereni mladić zvao Princip Gavrilo. Time izostavljen je minimum pažnje prema imenu na koje pada odium za onoliko ljudsko krvoproliće. To ime, međutim, za srpskog pesnika Miloša Crnjanskog, bilo je sastavljeno od imena princa i arhangela, Gabriela, pa da je Princip želeo ujedinjenje Bosne i Srbije, ali je otvoreno priznavao i to, da je to bio samo korak ka daljem cilju atentatora i njegovih drugova. / Taj cilj bila je revolucija. “Svi smo mi Bakunjinovci”, bile su reči Principa. / Ni posle rata, veli Crnjanski, Princip, u nas, nije bio omiljena tema. / Njegov akt odobravala je samo naša sirotinja i omladina. / Buržoazija nije odobravala akt Principa.
More...
Jedan od najupečatljivijih momenata u razvoju čovječanstva sigurno je onaj koji nas vraća 3500 godina unazad – na sliku drevnog Sumera, koji umjesto da uči činovničke poslove, vrijeme provodi sa sinom tražeći načine da ga nauči kako pravilno čitati. Čini se da je danas više nego ikad, čovječanstvo osjetilo potrebu da se vrati na tu sliku, urezanu u glinene ploče, i više nego ikad rekreira – redefinira njenu poruku. Trenutno prisutna kriza čitanja u svijetu prijeti da ugrozi temeljne vrijednosti savremenog društva. Ista ta i takva globalna slika prenosi se i na lokalne zajednice, posebno na one koje su u razvoju i koje se pored te krize bore s mnogim drugim krizama, uzrokovanih raznim tranzicijima te sumornim slikama koje donosi ionako teška svakodnevnica. [...]
More...
Tekstovi u ovome broju fanzina Revizor okupljeni su pod zajedničkim naslovom “udruženi rad”, i obrađuju lokalne teme iz Tuzle. Ideja da Revizor postane nomadsko glasilo nastala je 2017. godine u Tuzli kada su umjetnici i aktivisti iz Bihaća i Tuzle zamišljali intervenciju koja će povezati razne dijelove Bosne i Hercegovine – koji su još uvijek razdvojeni ratnom infrastrukturnom logikom. Razdvojenost zbog zaostale infrastrukture i zbog ratne logike podjele zemlje, namjera je prevazići proizvodnjom drugačijih društvenih odnosa među njenim akterima na sceni. [...]
More...
U knjizi King Kong Theory Virginie Despentes piše: “Oko moje tridesete godine, kad sam prestala da pijem, počela sam da viđam terapeute, iscjelitelje, i ostale mudrace. Nisu imali mnogo toga zajedničkog, osim što su svi oni ponavljali: Moraš se pomiriti sa sopstvenom ženstvenošću.” (Despentes, 2006.) Na mom lijevom jajniku je endometriotična “čokoladna” cista, desni je policističan, na maternici imam miom, a migrenozne glavobolje dolaze gotovo uz svaku menstruaciju, ponekad i uz sve rjeđe ovulacije, i sve ovo je počelo da se dešava još u mojoj dvadeset petoj godini. [...]
More...
Napisati ličan, a političan tekst nije nimalo lako, pogotovo ako vam je život konstantna borba. Moja borba je krenula još od ranog djetinjstva i čini se da još traje. Svako od nas ima nešto što nas čini neprikladnim drugima koji, eto, misle da su bolji, da im baš vi niste najpodobniji da se nađete u njihovoj blizini ili da se družite sa njihovom djecom, jer imate previše povišen ton dok govorite ili loše patike, pa vas treba izbjegavati. Odrastanje nije lagan proces i borba za svoje mjesto u društvu počinje vrlo rano. Svako od nas se suoči sa različitim preprekama ili očekivanjima koja treba ispuniti. Razlike među klincima postoje i ogromne su, ne startamo svi sa istih pozicija i nemamo svi iste privilegije. [...]
More...
Kao ideja, kolektiv queerANarchive nastao je 2010. godine iz sebične želje njegovih osnivača – od kojih je jedan i autor ovog teksta – da stvore okvir za vlastito djelovanje i tako pripišu neki smisao činjenici da su zaglavili u Splitu. Od početne fascinacije štajgama, marginaliziranim prostorima grada koji okupljaju zajednicu muškaraca koji tu traže romantične i intimne trenutke s drugim muškarcima, te brige za iste prostore koji se polako gube, kako zbog generalnog gubitka javnog prostora u gradu danas tako i zbog sve veće orijentiranosti zajednice prema virtualnim prostorima, proizašla su i neka od kasnijih umjetničkih istraživanja kolektiva kao [među]prostori pederluka i (ne)vidljivi tragovi jedne povijesti. [...]
More...
Nakon bihaćkog, tuzlanskog, banjalučkog i splitskog broja nomadskog fanzina Revizor, donosimo vam riječki, ujedno i posljednji broj Revizora. Pod zajedničkim nazivnikom Toposi (post)industrije, prilozi okupljeni u riječkom broju mapiraju inkluzivne i progresivne društvene prakse i civilne inicijative lokalnih aktera, ali i situacije unutar gradskog tkiva obilježene propašću industrije i brodogradnje, uzrokovane lošim upravljačkim politikama, oivičene tranzicijskim procesima i osakaćene privatnim interesima. [...]
More...
Tome ljetu 2000. nisam mogla dočekati kraj. Čekao me toliko iščekivani Zagreb, dovoljno velik i dalek od trule provincije tek izašle iz devedesetih. Miris sam joj osjećala gotovo kao smrad, dobro znanu tufinu od čijeg me zadaha lovio smrtni strah. Voljela sam to ljeto jednog stalno nakemijanog, sitnog i krhkog dečka. Baš poput neke varalice koristila sam blagodati njegovog čestog ekstaziranja i odgađala svoje do mitskog Zagreba iako nisam ni sama pretjerano razumjela zašto. Ljeto je izmaklo svome kraju i ostavila sam ga iako me zbog toga boljela svaka sitna i pojedina koščica. [...]
More...
Godina je 2006., na početku priče bilo je 140 znakova koji su se mogli napisati u bijelom okviru i objaviti. To je tweet i to je zapravo sve. Twitter je pisanje u formi ograničenog broja znakova, nešto kao ostavljanje tragova na putu čiju dužinu znamo unaprijed. Kasnije se broj znakova povećao na 280, u međuvremenu se omogućilo objavljivanje fotografi ja, GIF–ova, videa, profile su otvorili političari, telekomi, televizije, udruge, kontra–udruge, i sva sila dobro organiziranih i ekipiranih smarača čiji je posao zanovijetanje svijeta koji je pristupio društvenoj mreži Twitter da bi pisao. A zašto uopće pisati na Twitteru? To mora imati nekakve veze s puževima jer svaki pokret njihovog tijela ostavlja tragove na onom prije spomenutom putu, a naše tijelo, u slučaju Twittera, zamijenjeno je našim jezikom. [...]
More...
Elektronička glazba u Hrvatsku je došla na prijelazu u novo tisućljeće. Mase su se oduševile do tada nezamislivim zvukom, partijanere je bilo nemoguće izbrojati, a, kad bi se odvrtila posljednja ploča, tisuće bi ljudi okupirale grad u potrazi za prijevozom doma ili, vjerojatnije, afterom, čineći pokret fizički vidljivim, opipljivim i nezanemarivim i izvan klubova. Jedna od najživopisnijih priča iz toga doba je ona o legendarnom Under City Raveu, održanom u tunelu Grič, prvim gigantskom partiju u Zagrebu. Stvar, organizirana gerilski, izmaknula je kontroli, pa je ljudi bilo toliko da se u tunelu od vlage činilo da pada kiša. [...]
More...
Pisati retrospektivne preglede dosega umjetničke proizvodnje unazad desetak godina definitivno je đavolji posao, u najvećoj mjeri nezahvalan. Možda čak i nepotreban, jer pozvan li si ponuditi svoju interpretaciju pojava i događaja u kojima si i sam sudjelovao, bilo kao proizvođač, bilo kao pratilac, neovisno o tome je li ti sjećanje sasvim svježe ili su se poneka zbivanja s početka desetih već izgubila u propuhu vremena, htio–ne htio predloženi narativ nadogradit ćeš s prijeko potrebnom dozom fi kcije kako bi priča bila uzbudljiva. To je neizbježno. Stoga, imajući na umu sklonost svih pripovjedača prema mistifikaciji izabranog sadržaja, makar minimalnoj, i dakako ubrajajući i sebe sama, mogu samo ustvrditi da bi čitatelji sljedeći pregled (meni) najzanimljivijih suvremeno–umjetničkih i vizualno–kulturnih gibanja u desetljeću na izmaku trebali bez daljnjega uzeti sa zrnom soli. [...]
More...
The municipal records in Szadek contain 42 testaments from the period 1446–1502, which is a considerable number compared with e.g. the neighbouring cities. There also is information about four bequests that do not have the character of testaments, but are indicative of the main traits of the citizens’ religiousness. The analysed material comprises dispositions given by 61 burghers (some of the legacies were done jointly by married couples). The parish church was the main beneficiary of the bequests for religious purposes (which were quite frequent).The form of the analysed testaments shows that they were made orally, while the written version was secondary, and was sometimes made after the donor’s death. The great variety of the bequests and the number of entries informing about them in city records cannot be regarded as typical of a small town. It is an interesting evidence of the high cultural level of Szadek – a town small but actively participating in modernization processes taking place in the 15th century in the Kingdom of Poland.
More...
