Летопис Матице српске
The Chronicle of Matica Srpska
Publishing House: Матица српска
Subject(s): History, Philosophy, Social Sciences, Language and Literature Studies, Literary Texts, Fine Arts / Performing Arts
Frequency: 6 issues
Print ISSN: 0025-5939
Status: Active
- 2025
- Issue No. 6/516
Articles list
{{ article.TitleOriginalLanguage }}
{{ article.TitleOriginalLanguage }}
({{ article.TitleEnglish }})
- Publication: {{ article.Publisher }} ({{ article.Issue }})
- Author(s): {{ article.Authors }}
- Contributor(s): {{ article.Contributors }}
- Language: {{ article.Language }}
- Subject(s): {{ article.Subjects }}
- Issue: {{ article.Issue }}
- Page Range: {{ article.PageRange }}
- No. of Pages: {{ article.NumberOfPages }}
- Keywords: {{ article.Keywords }}
- Summary/Abstract: {{ article.SummaryAbstract }}
- Price: {{ common.currency(article.Price) }}
Short Description
Letopis Matice srpske je književni časopis koji u čitavom svetu najduže, a bez većih prekida izlazi još od 1824. godine. Deluje neobično i čudesno podatak da je takvu tekovinu stvorila upravo srpska kultura, tako često izložena prekidima razvojnih kontinuiteta. Pokrenut u Novom Sadu pod nazivom Serbska letopis, a štampan u Budimu, ovaj časopis je, po zamisli njegovog pokretača Georgija Magaraševića, postao centralno mesto na kojem su izlagani rezultati srpskog književnog i naučnog stvaralaštva. Uz to, Letopis se sistematski bavio saznanjima koja u središte pažnje stavljaju jezik, književnost, istoriju, religiju, folklor i kulturu ne samo srpskog naroda nego i celog slovenskog sveta, „ot Adrijatskog do Ledenog, i ot Baltiskog do Crnog mora”. Poteškoće u organizaciji čitavog posla podstakle su Magaraševića da se posavetuje sa peštanskim trgovcima i intelektualcima, koji su zaključili da rešenje treba potražiti u osnivanju kulturne ustanove koja bi ne samo brinula o časopisu nego i razvila znatno širi program rada. U sklopu toga rada odmah se krenulo sa izdavačkom delatnošću, budući da su osnivači smatrali da je njihov osnovni zadatak „da se Knjige Srbske rukopisne na svet izdaju i rasprostranjavaju, i to sad i otsad bez prestanka za svagda“. Tako su, na samom početku Matičine delatnosti, objavljene knjige Milovana Vidakovića, Jovana Sterije Popovića, Dositeja Obradovića, Lukijana Mušickog, Jovana Subotića i dr. Za sve vreme svoga trajanja Letopis je, ponešto menjajući ime (Novij serbskij letopis, od 1837; Serbskij letopis od 1842; Srbskij letopis, od 1855; Srbski letopis, od 1865; Srpski letopis, od 1867; Letopis Matice srpske, od 1873), bio i ostao centralni srpski časopis koji, ponešto konzervativan, nastoji da okupi proverene vrednosti srpske književnosti, nauke i kulture. Svoju misiju Letopis Matice srpske je ostvarivao sa promenljivim, ali nesumnjivim uspehom. Prekidi u radu su nastajali samo u vremenu velikih istorijskih događaja kada nije bilo elementarnih uslova za kulturni rad: u periodu snažnih nastojanja ugarske administracije da ugasi ustanovu 1835–1836, u vreme revolucionarne 1848. godine, kao i tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Časopis su uređivali značajni kulturni poslenici.
