Diskretno doba - spektakl i vrijeme
Discrete age - spectacle and time

Summary/Abstract: Hiper-proizvodnja slika u suvremenom društvu implicira konstrukciju virtualnih, u potpunosti potencijalnih predmeta kojima se ne može nazrijeti stvarnost niti se njihovo kretanje može obrazložiti zakonima klasične fizike; svakodnevni svijet više ne odgovara slici svijeta prirodnih znanosti do početka dvadesetog stoljeća. U epohalnom raskidu s dominacijom newtonovske kozmolo­gije svijet se od 1900-ih naovamo temeljito reorganizira prema zahtjevima i mogućnostima nove znanosti koja - iako u priručnosti drži jezik klasične fizike i njen najnapredniji izraz u statističkom razumijevanju elementarnih kretanja prirode - ne zahtjeva samo nadopunu klasične teorije nego njenu smjenu novim poretkom stvari, a prema tome i novim poretkom osjetilnosti. U događaju svije­ta suvremene tehno-znanosti problem strukture, odnosno reprezentacije života očituje se u radikalnoj neadekvatnosti temeljnih filozofskih pojmova da adresiraju utjecaj tehnologije i znanosti na suvremeni život i kulturu, a pojmova znanosti da opišu okoliš svakodnevnog života u fenomenal­nom smislu. Pa ipak, svijet se svugdje pokazuje, i stvari naizgled nikada nisu bile prisutnije, a naš osjećaj stvarnosti i istovremenosti sa svijetom nikada nije bio snažniji. No, kakav se svijet pokazuje, i što je stvarnost koju osjećamo kao neposredan dokaz vlastite životnosti, prisutnosti u svijetu? Guy Debord, francuski teoretičar medija ovaj splet okolnosti - ili situaciju - naziva spektaklom , oblikom života koj i se udaljio u predstavu. Kao takav, on je najbliži onome što za čitavo razdoblje novoga vijeka dijagnosticira Martin Heidegger, a to jest postajanje svijeta slikom. Za obje teorije - iako naiz­gled neprimjetno - u središtu se nalazi jedno od najvažnijih pitanja filozofije dvadesetog stoljeća: čovjekov odnos sa vremenom.

• Details
• Contents