Ono što ostaje: znanje nakon tretmana kulture otkazivanja u vrijeme pandemije COVID-a
What Remains: Knowledge after Treatment of the Cancel Culture at the time of COVID Pandemic

Summary/Abstract: Kultura otkazivanja (Cancel Culture, engl.) kao kulturna praksa postaje dominantna u javnom, prevladavajuće mrežnom, prostoru te kao takva zahtijeva odgovarajuću znanstveno-teorijsku refeksiju koja ionako sve teže hvata suludi ritam promjena u postmodernoj. Strategija ovog rada ili promišljanja jest da se pojava kulture otkazivanja dovede u vezu sa znanjem kao sustavom informacija o nekom predmetu. Ili, konkretnije: ako se kultura otkazivanja sastoji od cenzure u smislu ograničavanja izražavanja pojedinim subjektima ili čak njihovim ukidanjem u mrežnom univerzumu (dominantno su u pitanju društvene mreže), preferirajući konstatacije ili vrijednosti koje funkcioniraju kao aksiomi, neupitne početne i završne točke – do kakve vrste znanja će takva praksa dovesti? Skup tako postavljenih (i obranjenih) konstatacija rezultira naknadno povezivanjem u sustav informacija ili »znanje« o nečemu, segmentu svijeta oko nas ili svijetu u cjelini. Kakvo je to znanje koje ne dozvoljava alternativu, propitkivanje, odstupanje, kritiku? Vrlo intrigantno pitanje postaje još intrigantnije kada ga se stavi u kontekst pandemije. Ili, opet, konkretnije: što se događa sa znanjem o pandemiji, što možemo saznati o toj pojavi, ako sve što o njoj saznajemo dopire do nas kroz filter kulture otkazivanja?

• Details
• Contents