Mostar, „grad slučaj“ – apsurdna beznadežnost objektivne okolnosti
Mostar, "case city" - the absurd hopelessness of objective circumstances

Summary/Abstract: Cilj ovoga rada je ukazati na mnoge objektivne slabosti ustroja grada Mostara, koje su ga dovele u situaciju da bude proglašen „gradom slučajem“. Da bi dokazao polaznu hipotezu kako je to neopravdan naziv, autor temelji svoje istraživanje na Daytonskom mirovnom sporazumu i činjenici da su dvije županije / kantoni – Hercegovačko-neretvanska, u kojoj je Mostar i Srednjobosanska, u kojoj je Travnik, proglašene mješovitim županijama te da su se Mostar i Travnik trebali identično uređivati. Nažalost, međunarodna zajednica se orijentirala samo na Mostar. Dodatne poteškoće stvorio je i nametnuti prijelazni Statut visokog predstavnika Paddyja Ashdowna kojim je ukinuto šest općina – tri bošnjačke i tri hrvatske, čime je oko 1000 ljudi ostalo bez posla. Na temelju ovih činjenica i njihovih posljedica, autor istraživačkim metodama dubokog intervjua, dolazi do potvrde svoje polazne hipoteze. Također, obrađuje i vrijeme koje je proteklo u Mostaru u stalnim netrpeljivostima između Hrvata, koji su Mostar smatrali svojim jedinim većim gradom jer se u njemu nalaze sve značajnije hrvatske institucije – jedino Sveučilište na hrvatskom jeziku, kazalište, arihivi, bolnica…. i na drugoj strani – Bošnjaka, za koje je Mostar značio temelj opstanka Bosne i Hercegovine. U tom vremenu stalnih sukobljavanja i svježih ratnih rana, punih 12 godina se nije mogao izabrati gradonačelnik Mostara. Autor je i neposredni svjedok – kako ratnih, tako i poslijeratnih događanja u Mostaru. Izbori za gradonačelnika Mostara održani su tek 2020. godine, a izbore su pratile mnoge nepravilnosti. Na temelju svega istraženog možemo zaključiti da je Mostar neopravdano dobio naziv „grad slučaj“.

• Details
• Contents