Grci
Greeks

Summary/Abstract: Mislilac formata Martina Heideggera nudi mnogo aspekata pod kojima možemo vrednovati njegovo značenje i njegov učinak. Tu je njegovo preuzimanje pojma egzistencije Kierkegaardova kova i njegova analiza tjeskobe [Angst] i bitka k smrti [Sein zum Tode], koja je imala duboki učinak napose na protestantsku teologiju dvadesetih godina i utjecala, primjerice, i na prvu recepciju Rilkea. Tu je tridesetih godina Heideggerov »okret« [Kehre] prema Hölderlinu, kojim je od tog njemačkog pjesnika preuzeo gotovo proročku poruku. Tu je veličanstveni nabačaj [Wurf] i protu-nabačaj [Gegen-Wurf] jedinstvenog tumačenja Nietzschea, koje je prvi put mislilo zajedno volju za moć i vječno ponovno vraćanje onog jednakog. Tu je, napose u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, njegovo tumačenje zapadnoeuropske metafizike i njezina istjecanja u razdoblje opće tehnike kao usuda zaboravljenosti bivstvovanja – a iza svega toga stalno osjećamo neku vrst pritajene teologije skrivenog boga. Ma koliko htjeli u pojedinostima prigovarati Heideggerovim tumačenjima, ma koliko odbacivali od sebe i Heideggerovo prevladavanje metafizike, bilo kao sekularnu osionost ili, tome nasuprot, kao zadnje i konačno odgađanje nihilizma – nitko neće poricati da u zadnjih pedeset godina nitko drugi nije toliko izazvao europsku filozofiju kao Heideggerove misaone smionosti. Zbog Heideggerovih misaonih pokušaja, koji slijede gotovo bez predaha, nitko također neće moći zanijekati nutarnju nužnost njegova puta, premda se može mnogima činiti stranputicom preko polja neizrecivosti.

• Details
• Contents