Knjiga prva, prolog, kvestija 1
Book One, Prologue, Question 1

Is It Possible that the Intellect of the Traveler has an Obvious Knowledge of Theological Truths?

Summary/Abstract: U Prologu najprije se pitam je li moguće da intelekt putnika ima očitu spoznaju teoloških istina. Protiv toga: Očita spoznaja teoloških istina ne može se imati bez distinktne spoznaje božanstva utemeljene u vlastitom pojmu božanstva. Ali distinktna spoznaja božanstva nije moguća intelektu putnika, prema tome je i distinktna spoznaja teoloških istina nemoguća. Veća se premisa dokazuje: nedistinktna spoznaja božanstva nije dostatna. Jer, ako bi ona bila dostatna, bila bi nam tada moguća očita spoznaja iz čisto naravnih sposobnosti. Tada bi slijedilo da bismo mogli imati očitu spoznaju teoloških istina na temelju čisto naravnih sposobnosti, što je očito neistinito. Zbog toga se za očitu spoznaju teoloških istina traži distinktna spoznaja božanstva. Manja je premisa jasna: spoznaja božanstva na temelju adekvatnog pojma božanstva jest spoznaja koja usrećuje, jer je spoznaja beskonačnoga i usrećujućega predmeta pod usrećujućim aspektom. Ali, usrećujuća spoznaja nije moguća putniku, dakle, itd. Argumentiram na drugi način: ako bi intelekt putnika imao evidentnu spoznaju teoloških istina, njemu bi istine bile ili po sebi poznate ili po nečemu drugom njemu poznatijem. Ne na prvi način, jer bi se one tada spoznavale pošto su termini poznati. Ali takve propozicije, koje se po sebi spoznaju, spoznaju se od svakoga koji shvaća termine, i tako bi bile poznate svakome koji termine shvaća na naravan način, što je očito neistinito. Ni na drugi način, jer ono što bi čovjeku bilo poznatije: ili bi mu bilo naprosto poznato, ili pak po nečemu prethodnom. Ne na prvi način, jer nijedna propozicija nije prije one ‘Bog je trojstven i jedan’, jer ne postoji ništa srednje između Boga i triju osoba kojemu bi onaj predikat mogao biti unutarnji. Niti na drugi način, jer ništa što je poslije ne može voditi evidentnoj spoznaji propozicije ‘Bog je trojstven i jedan’; dakle, itd. Argumentiram na treći način: evidentna spoznaja istine najsavršenija je spoznaja koju je moguće imati o nekoj istini; ali takva spoznaja nije moguća putniku o onim istinama, jer tada blaženik ne bi mogao imati spoznaju o onim istinama savršeniju od spoznaje putnika, što je očito neistinito. O protivnome: Onaj koji može distinktno shvatiti termine neke nužne prve istine, tu istinu može spoznati evidentno, jer ako je prva, spoznaje se kad su termini spoznati. Ali putnik može distinktno spoznati, barem apstraktivno, termine propozicije ‘Bog je trojstven i jedan’. Moguće je, dakle, evidentno spoznati onu istinu i iz istoga razloga teološke istine koje nisu prve. Dakle, itd.

• Details
• Contents