Matoševska historiografska metafikcija: »naši ljudi i krajevi« Milana Rakovca
Matošian historiographical metafiction: "our people and areas" by Milan Rakovac

Summary/Abstract: Razriješimo problem naznačen naslovom: Milan Rakovac malo ima zajedničkoga s Matoševim pripovijedanjem o »našim ljudima i krajevima«. Kao što Matoš nije mogao imati žanrovsku svijest o svojoj putopisno–refleksivnoj prozi kao o svojevrsnoj preteči modernoga metafikcijskoga žanra (nepotrebno je tvrditi postmodernoga jer nije žanr historiografske metafikcije novum našega doba), tako pripovjedaču u romanima i esejima Milana Rakovca ne može biti pripisana stanovita primirenost koju je emanirao Matošev pripovjedač, inače u feljtonima i kritikama žustar pa i neurotičan glas Matoša kao društvenoga i literarnoga kroničara. Sintagma »naši ljudi i krajevi« služi sljedećoj tezi: kao što je Matošu u prozi krajolik metafora najdivnije zavičajnosti (kao ljepote i plemenite privrženosti domaćemu kraju i njegovim ljudima, u čemu, znamo, kod Matoša nema ni natruha lokalpatriotske uskoće), tako je u Milana Rakovca zavičaj »susretište, dodirište i prepletište« povijesnoga meteža koji je Istra prolazila stoljećima, »studija slučaja« najkrupnijih europskih povijesnih, povijesnopolitičkih i kulturnopovijesnih previranja.

• Details
• Contents