Posljednji susret
Last encounter

Summary/Abstract: Moj dragi Tonko, ozračen sam živim tobom. Počesto te očekujem iza nekog zagrebačkog ugla, ili na Svačićevu trgu, jutrom u parku koji osvježavaš onim svojim antologijskim žurnohodom i čarolijskim osmijehom odraslog (i uvijek bivšeg!) dječaka. Ja šetam sinovljeva, Filipova, psića Bagzija, ti zabrzavaš u svoju vjernu spisateljsku, kreativnu, ćeliju. Tamo u Institut za povijest umjetnosti. Zdravimo se. Zaćaskavamo. Ti mi pokatkad u dijalog »uvališ« onu tvoju slatkopatničku rečenicu: «Ne znaš ti kako je meni…« Podrazumijevaju se započeti ili još nenapisani tekstovi o slikarima, izložbama, monografski eseji. Svi žele tvoju pisanu prosudbu, javni nastup.

• Details
• Contents