Uvodnik
Uvodnik

Summary/Abstract: Znanstveni skup Kriza humanistike, koji su organizirali Odsjek za filozofiju i Katedra za hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku s planiranim terminom 26. i 27. ožujka 2020., nije održan. Stvarnosno „ulijetanje“ krize svijeta učinilo je održavanje skupa ne samo nemogućim (iz „epidemioloških razloga“), nego i nepriličnim, nepristojnim, zapravo bizarnim. Govoriti o krizi humanističkih znanosti u srcu krize svijeta isto je kao i govoriti o apokalipsi koja se upravo odigrava. „Kada je kraj blizu“, govorio je Derrida, „više nije vrijeme da se kaže istina o apokalipsi.“1 Kraj kraja sna o humanizmu humanističkih znanosti jasno je još prije četrdesetak godina izrekao Lyotard (La condition postmoderne, 1979). Kriza humanističkoga znanstvenoga znanja proizlazi iz unutrašnjeg podrivanja načela legitimnosti znanja. Ne postoji u ovom trenutku narativ kojim bismo opravdali svrhu i cilj humanističkoga znanja. U dugom povijesnom luku od antičkih i srednjovjekovnih artes liberales, programa renesansnoga humanizma studia humanitatis do modernih humanističkih znanosti u okviru Humboldtova neohumanizma stigli smo do postmodernoga antihumanizma, posthumanizma i transhumanizma. Humanistika se kao i sveučilište nalazi u ruševinama (Readings).

• Details
• Contents