Doba mjedi Slobodana Šnajdera
Doba mjedi by Slobodan Šnajder

Summary/Abstract: Roman Doba mjedi Slobodana Šnajdera mora se čitati više puta. Kaže se da je metafizika ono radi čega neku knjigu čitamo ponovno. To je zapravo ono što je otkriveno knjigom, ono radi čega se piše. Veličina Šnajderovog romana u tome je što ono metafizičko nije ostalo skriveno iza naracije. Naprotiv, ono je dano u njoj, ono je tu, konkretizirano i jasno, odjeveno i živo, svira, pjeva, tumači i propovijeda, vjeruje i nada se, osjeća i umire. Za to, naravno, treba imati afinitet, treba znati čitati konkretno dano, treba se držati istovremeno nekoliko razina priče i slijediti ih. Autor je taj koji to omogućuje jer svoj roman vodi, na svim razinama, poljima izgradnje smisla, i to do kraja, da se nit nigdje ne prekida, čak tamo gdje se niti prepliću ne zapetljavaju se u nerazmrsivi čvor i ne kidaju. Ipak, da bismo ih slijedili i izbjegli čitateljsko zamršavanje, potrebno je odrediti autorovo jezgro izgradnje smisla njegovog romana, transcendentalno središte na kome se razvija naracija, iz koga djeluju njegovi junaci. Roman nije kopija stvarnosti nego konstrukcija nove stvarnosti. Ta konstrukcija, međutim, ne može biti bez smisla, ona nije izmišljotina, to je nacrt stvarnosti koja je moguća, koja je oslonjena na historijske događaje koji se uporedno odvijaju. Vrijeme naracije nije linearno nego simultano, ono sabire diskurse svih vremena u jedno, u kojemu čuva njihove različitosti. To je jedna nadčulna temporalnost u kojoj se odvija fabula kao dramatičan dijalog i monolog junaka, izvan linearnog vremena.

• Details
• Contents