HEIDEGGER I FILOZOFSKA KASNOST
HEIDEGGER AND THE PHILOSOPHICAL LATENESS

Summary/Abstract: Možda se moramo uvodno upitati što zapravo mislimo pod Heideggerovom »kasnom mišlju«? Na koju kasnost tu mislimo? Vjerojatno ne na bilo koju, nego na onu koja pripada misli samoj. Ali ipak kako? Možemo reći da i misao sama, sa svoje strane, prema nekoj vlastitoj ili tuđoj nužnosti, »zapada« u kasnost i da je u tom smislu povijesno uvjetovana. Otkuda izvire ta uvjetovanost? Riječi »uvjet« [pogoj] i »povijesnost« [zgodovinskost] su kao i riječi »pogađati« [pogajati], »god« [god], »događanje« [dogajanje], »povijest« [zgodovina], »ugađati« [ugajati], »rano« [zgodaj] u slovenskom jeziku izvedene iz indoeuropskog korijena ghedh u značenju – »udružiti«, »skupa držati«, što bi glede našega početnog pitanja značilo da smo u pogledu kasnosti mišljenja upućeni na ranost kao neki uvjet njegove mogućnosti. To posebice vrijedi kad je posrijedi »ranost« i »kasnost« mišljenja u filozofiji, budući da je filozofija od sama početka vezana uz strukturu proteron–hysteron, a priori – a posteriori, kako u ontološkom tako i u spoznajno-teorijskom aspektu, ako je takvo označavanje uopće relevantno, budući da se glede strukture prije – kasnije aspekt prednosti spoznaje ili obzorja bitka određuje tek na podlozi onoga što ih oboje po sebi sklapa, recimo kod Platona idea tou agathou; usput rečeno, i u agathon nalazimo etimološki korijen ghedh u značenju »udružiti«. Ne uključuje li sintetička moć takva sklapanja neki posebni diktat onoga što se zove filozofski »misliti«? Po tom je diktatu ovo »misliti«, prema svojoj imanentnoj istini, povijesno upućeno kao predaja koja donosi poruku.

• Details
• Contents