Svakodnevica i »estetsko krštenje objekta«
Everyday Life and "Aesthetic Baptism of Objects"

Summary/Abstract: Kad se u listopadu 1960, u Parizu jedan niz mladih umjetnika - međunarodnu poznatost među njima stekli su osim Yvesa Kleina prije svega Tinguely, Spoerri i Arman - udružio u grupu Nouveaux Realistes, kritičar Pierre Restany, koji je u grupi preuzeo ulogu teoretičara, predstavio ih je kao avangardu tadašnje suvremene umjetnosti. »Mi danas doživljavamo iscrpljenje i okoštavanje svih etabliranih umjetničkih jezika, svih stilova«, kaže se u prvom od njegova tri manifesta. Slične rečenice mogle su se pročitati u manifestima Tristana Tzare, koji su za vrijeme Prvog svjetskog rata nastali u okruženju dadaističkog Cabaret Voltairea u Zurichu. Makar je u Restanyjevim manifestima riječ i o »strastvenoj pustolovini stvarnog«, to na prvi pogled djeluje kao ponovno prihvaćanje avan-gardističkog programa sjedinjavanja umjetnosti i života. Ali utisak vara. Restanyjevim tekstovima ne nedostaje samo očajnička samoironija dadaista, nego prije svega i kritički pogled na društvo današnjice (pomislimo samo na veličanstveni prikaz sve jačeg samootuđenja kojim započinje prvi Bretonov nadrealistički manifest). [...]

• Details
• Contents