Poslije avangarde
After the Avant-Garde

Summary/Abstract: »U svakoj epohi mora se pokušati predaju iznova preoteti konformizmu, koji je pokušava nadvladati.«i Konformizam je fenomen bogat facetama. U području odnošenja spram tradicije on se prije svega sastoji u predodžbi da nam je cjelokupnost predaje u svakom trenutku neograničeno dostupna. Predodžba koja u doba interneta kao da zadobiva gotovo već neosporivu plauzibilnost. Svejedno, pratimo li Benjaminovu tezu O pojmu povijesti, ona je zabluda, jer promašuje ono što bavljenje prošlošću čini značajnim za dotičnu sadašnjost: mogućnost da se prepoznamo u njoj. Konformizam ima mnogo lica, jedno od njih je pozitivizam. U literaturi o avangardi neko vrijeme već se može pratiti tendencija da se pojmovno-strateškim zahvatima stvar 0 kojoj se radi dovede do iščezavanja. Postupak se sastoji u tome da se posebnost avangarde neprepoznatljivom učini time da se razlika između djelatno-orijentirane moderne i jednog pokreta koji instituciju umjetnosti radikalno stavlja u pitanje poravna uz pomoć formule »avant-gardes and/or modernism«. No, oduvijek je postojao neodređen pojam koji avangardu izjednačuje s najnovijim razvojem umjetničke moderne. Ali uz to od Teorije avangarde iz 1974. postoji specifičan pojam, koji, naravno, možemo odbiti; ali to bi se moralo dogoditi argumentirano. Formula avantgarde/modernism na njeno mjesto, međutim, stavlja samo semantičko pražnjenje pojma. [...]

• Details
• Contents